John Coltrane ‘Both Directions at Once: The Lost Album’ – izgubljeni dvosmjerni dragulj

Izgubljen i nađen, pedeset i pet godina nakon što je snimljen, pred nama je danas album Johna Coltranea iz jedne od njegovih najkreativnijih faza djelovanja, one s “klasičnim kvartetom” koji su uz njega činili pijanist McCoy Tyner, Jimmy Garrison na basu, te bubnjar Elvin Jones.

  • 35
    Shares
John Coltrane ‘Both Directions at Once: The Lost Album’

Lipanj 2018. obilježila su brojna izvandredna izdanja na polju jazza. Pisali smo na našem portalu već tako o novoj ploči Kamasija Washingtona, a s regionalne scene o albumu Jasne Jovičević “Flow Vertcal”. Izdvajaju se i “Laid Black” basista Marcusa Millera i “The Message” The Stanley Clarke Banda, te crossover izdanje Charlesa Lloyda i The Marvelsa sa Lucindom Williams. No, kao višnja na šlag dolazi nam objavljivanje izgubljenoga albuma Johna Coltranea nazvanog “Both Directions at Once” snimljenog u ožujku 1963. u studiju legendarnog Rudyja Van Geldera u New Jerseyju, lokaciji na kojoj su nastali brojni albumi koji se danas smatraju nezaobilaznim mjestima u povijesti jazza.

Legenda kaže kako su stereo masteri slučajno uništeni u arhivi izdavačke kuće, ali mono trake su pronađene u kući Coltraneve bivše žene Naime te stavljene na aukciju. Kako bi stvari ostale u obitelji pobrinuo se Johnov sin Ravi koji je koproducirao album za potrebe izdanja koje je objavljeno u dvije varijante, kao jednostruki disk sa sedam master verzija pjesama i kao onaj dvostruki koji donosi još sedam dodatnih snimki alternativnih izvedbi, a koje, kako to već biva na dodatnom materijalu ovakvih izdanja, donose bitan uvid u kreativni proces iza nastanka albuma.

Dva smjera koja su naznačena u naslovu albuma mogu se tumačiti kao smjer u kojem su u toj fazi karijere Coltranea tjerali njegovi agenti i izdavači, a to je onaj kakvim je zakoračio u područje velikog uspjeha kod publike pločom “My Favorite Things”, a to je iznalaženje načina da od poznatih pjesama napravi nešto novo i uzbudljivo, te je velik dio faze s takozvanim “klasičnim kvartetom” proveo snimajući ploče usmjerene u tom pravcu. Drugi je smjer ono što je Trane sam htio stvarati, a to je slobodnija autorska glazba, često s izraženim duhovnim izvorištem, pravac u kojem će zabljesnuti u narednim godinama s vrhunaravnim remek-djelom “A Love Supreme” i slobodnijim “Ascension” koji će naznačiti sljedeću fazu njegove karijere.

Imajući ovo u vidu, možda postaje jasno zašto ova ploča u tom trenutku nije ugledala svjetlo dana. Povlačeći materijal u oba smjera istovremeno, Coltraneov kvartet ga nije uspio dovući na područje koje bi bilo koju od zainteresiranih strana u potpunosti zadovoljio. To sasvim sigurno ne znači da je session propao ili ono snimljeno na njemu ostalo neupotrebljivo, što objavljivanje izvan konteksta danog trenutka zdušno i potvrđuje. Štoviše, album je zanimljiviji nego mnogo toga što je te godine Coltrane službeno objavio, primjerice ploče s Johnnyjem Hartmanom koja je snimljena dan poslije sessiona koji čine “Both Directions”. Izgleda da to vrijeme jednostavno nije bilo pravo za ovaj materijal.

U pola stoljeća i pola desetljeća koji su uslijedili nakon snimanja, dva Traneova originala nisu dobila ni naziv, već su objavljeni kao “Untitled Original 11383” i “11386”, od kojih je prvi početkom prošlog mjeseca objavljen kao ono što u današnje vrijeme prolazi kao najavni singl albuma. No, čini se kako je ipak potonja pjesma zanimljivija s Coltraneovim solom na sopran saksofonu koji povlači paralele sa spomenutim “My Favorite Things”. Tu je i još jedan pokušaj studijskog hvatanja u koštac sa Traneovim live hitom “Impressions”, te dva standarda, “Nature Boy” Edena Ahbeza i “Vilia” iz operete Vesela udovica.

No, ključno ostvarenje ovog sessiona svakako predstavlja skladba jednostavno nazvana “Slow Blues” koja svojim trajanjem od jedanaest i pol minuta čini centralni dio albuma u kojem Coltrane dvaput solira. Iako je riječ o najboljem trenutku ploče, možda je upravo ona i dijelom razloga zašto album nije objavljen, budući da je pjesma slične konstrukcije i tempa “Out of This World” činila glavninu Coltraneovog prethodnog studijskog albuma “Coltrane” iz 1962., pa autor možda nije želio zvučati kao da se ponavlja tako skoro.

Taj i drugi razlozi objavljivanjem s ovako velikim zakašnjenjem potpuno su neutralizirani i sada se suočavamo s otkrićem materijala jednog od najvećih glazbenika svih vremena, k tome snimljenog u jednom od najkreativnijih perioda njegovoga djelovanja. Možda nije riječ o remek-djelu koje će zauvijek stršati sa džezerskog Olimpa, a kakva je Trane znao isporučiti, ali objavljivanje ovog albuma svakako predstavlja praznik za sve štovatelje njegova djela diljem svijeta.

Ocjena: 9/10

(Impulse Records, 2018.)

  • 35
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh