John Hollenbeck Large Ensemble u Lisinskom – besprijekorno, ali bez sviračke odvažnosti

John Hollenbeck Large Ensemble nastupio je u četvrtak u maloj dvorani Vatroslav Lisinski u sklopu ciklusa Jazz.hr.

John Hollenbeck Large Ensemble u Lisinskom (Foto: Anastazija Vržina)

O ideji svog velikog orkestra, newyorški će bubnjar i skladatelj John Hollenbeck reći kako glazbenike nastoji odvojiti od partiture i svega uobičajenoga te potaknuti kolektivnu improvizaciju. Implicitno obećanje paprene glazbene međuigre na pozornici, teorijski zvuči više nego zanimljivo i budi želju za provjerom u praksi, a prilika se ovdašnjim znatiželjnicima pružila u četvrtak kada je devetnaestočlani John Hollenbeck Large Ensemble nastupio u maloj dvorani zagrebačkog KD Vatroslava Lisinskog, u okviru ciklusa Jazz.hr.

John Hollenbeck (Foto: Anastazija Vržina)

Susret uživo pokazao je da ansambl sastavljen mahom od prvorazrednih newyorških glazbenika – četrnaestorice puhača, vibrafonistice/marimbistice, pijanista, basista, bubnjara Hollenbecka i pjevača Thea Blackmanna – pod ravnanjem J. C. Stanforda ne zvuči ni približno raskuštrano ili neukrotivo kako bi se moglo pomisliti na temelju gornjeg opisa. Možda dojam i uho varaju, možda su improvizacije tako suptilne da ih mogu čuti samo najverziraniji, no Hollenbeckov veliki sastav čini se vrlo precizno organiziranom jedinicom glazbenika što se besprijekorno štreberski, bez individualističke odvažnosti, drže partiture, u akademskom duhu orkestara klasične glazbe.

John Hollenbeck Large Ensemble u Lisinskom (Foto: Anastazija Vržina)

Tijekom otprilike sat i pol, uz također pomalo štreberski humoristične, ali svejedno zabavne Hollenbeckove najave, JHLE je odsvirao svega nekoliko podužih, pretežno Hollenbeckovih autorskih skladbi u kojima su skladno sljubljeni ili iznenađujuće sukobljeni raznovrsni sastojci, od onih s brazilskim ili orijentalnim izvorištima, preko (među ostalim) moćnog tipično big bendovskog zvuka, fusiona, atonalnosti, organizirane kakofonije, eksperimentalnih izleta, elektronike (uključujući i mobitel) i koketiranja s klasičnom glazbom do ambijentale i (malne) saharinskog easy listeninga najeksplicitnije demonstriranoga u bisovskoj „Wichita Lineman“ Jimmyja Webba.

John Hollenbeck Large Ensemble u Lisinskom (Foto: Anastazija Vržina)

Hollenbeck je promišljen bubnjar koji glazbeno ne dominira orkestrom koji vodi, a svirački, s malo postiže puno. Iako na pozornici fizički u prvom planu, pjevač Blackmann glasovno je uglavnom u ravnopravnoj funkciji „glazbala“ i tek mjestmično ispunjava standardnu ulogu vokalista. Ideje i aranžmani, odnosno koncept Hollenbeckova Large Ensemblea, uspješno se otimaju mnogim konvencijama big banda, a cjelokupni je dojam više intelektualnog, negoli osjećajnog ili fizičkog karaktera. Iskre sviračkih ideja rođenih na licu mjesta nisu frcale.

(Mala dvorana, KD Lisinski, Zagreb, 20. veljače, 2014.)

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh