Stari recepti i uspješan prekooceanski rad pojašnjavaju riječi u naslovu ove recenzije.
Tri godine nakon što mu je pukao glas, Sturgill Simpson se (pro)našao u Parizu, gdje je smislio pjesme i alter ego Johnny Blue Skies, snimio ih u Abbey Road u Londonu te u Nashvilleu, i to sve u dobro začinjenom glazbenom jelu u kojem se ugodno osjećaju country, soul, funk, antikni pop s druge polovice šezdesetih i iz sedamdesetih, taman kada je nadzvučni mlažnjak koji je simbolizirao francusko-britansko prijateljstvo silazio s tvorničkih traka i bio sinonim za duga putovanja u relativno kratkoj jedinici vremena.
“Passage du Desir” ima sijaset svojih aduta da se opiše kao dugo putovanje u kratkoj jedinici vremena. Takvih je ovih ukupno osam pjesama s inače vrlo ujednačenog albuma – nemilice se razlijevaju zrakom.
Pjevački, Simpson nije onako uraganski nastrojen kao u vrijeme albuma “A Sailor’s Guide To Earth” ili “Sound and Fury” (kad je podsjećao na Vana Morrisona), ponešto je rezerviraniji, no i njegove su pjesme drugačije, tiše, refleksivnije. Sturgill pjeva suzdržanije, ali zato prateći bend je s njim u duhu pjesama, što se najbolje može vidjeti na zaključnoj “One For the Road” koja poput putne pive pred rastanak traje devet minuta, a mogla bi još devedeset devet jer tako idu strofe, refreni, vokali, solaže. Pjesme vole svirače i Sturgilla pjevača, i Sturgill pjevač sa sviračima voli ove pjesme, jedino što pjesma zvuči toliko osobno da je teško ne zapitati se što se događa sa Simpsonovom obitelji. No, taj dio ostaje na Sturgillu da objasni ako želi (a ne mora), a slušatelju ostaje sjajna ljubavna pjesma o razlazu dvoje ljudi.
Osim “jedne putne”, kao drugi veliki dragulj se nameće “Jupiter’s Faerie”, odulji južnjački ep u kojem klavijature plešu u sjeni sa Simpsonovim vokalom i gudačkim štrajhovima. Dvije boje se nameću kroz ovaj album a to su smeđe i zeleno, kad to prevedemo na engleski, dobivamo prezimena kantautora Jacksona (Brownea) i soul pjevača Ala (Greena). Simpson poput “smeđeg” introspektivno trančira svoje ljubavne odnose, te poput “zelenog” pakira u plesne ritmove američkog Juga. Eskapistička “Scooter’s Blues” evocira rad Jacksona Brownea na remek djelu “Late For The Sky” (na pamet pada pjesma “Walking Slow”), dok u plesnijim, soulom i funkom nadahnutim brojevima naviru uspomene na zlatni period Ala Greena.
“Passage du Desir” je album prekretnice, reći da više ništa neće biti isto u Simpsonovom stvaralaštvu je možda prehrabar zaključak, ali s novim albumom nam je Sturgill dao još malo argumenata da podrobnije pratimo njegov rad.
Ocjena: 8/10
(High Top Mountain, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
