Jon Spencer: Mi ne mijenjamo članove benda, to je naša formula

The Jon Spencer Blues Explosion sutra sviraju u ljubljanskom Kinu Šiška, u srijedu su u zagrebačkoj Močvari, a potom nastavljaju s koncertima u ostalim dijelovima Balkana. Povodom toga i povodom novog albuma ‘Freedom Tower – No Wave Dance Party 2015’ telefonski smo razgovarali s prvim među jednakima u bendu – s Jonom Spencerom.

The John Spencer Blues Explosion (Promo photo)
The John Spencer Blues Explosion (Promo photo)

„Come on fellas, we got to pay respect!“ – prve su riječi na vašem novom albumu „Freedom Tower – No Wave Dance Party 2015“. Pozivate li time slušatelje na poštivanje rock and rolla? Nedostaje li rocku današnjice poštivanja?

Jon Spencer: U neku ruku je tako. Kad smo snimili album, palo nam je na pamet da se to lako može protumačiti i na taj način. Novi album posvećen je New Yorku, a taj poziv na poštivanje tiče se autora i glazbenika koji su svirali prije nas. To je ploča o našem gradu, našem domu i vibraciji koja vlada u njemu. Za nas kao glazbenike svakako su važni oni koji su utrli put sceni kakvu danas imamo i mislim da treba jasno poslati nedvosmislenu poruku da njima treba ukazati čast. Oni su nas inspirirali, zbog njih se bavimo glazbom. Mene osobno su inspirirali da se i doselim u ovaj grad.

Nedavno ste izjavili da je „Freedom Tower – No Wave Dance Party 2015“ istovremeno i album na koji ste se potrudili utkati glazbu današnjice, a ne prošlosti.

Jon Spencer: Mi kao bend funkcioniramo po principu fuzije, dakle spajanja različitih utjecaja. To je bio slučaj i ovog puta. Zvuk današnjice općenito puno duguje prošlosti. Bez prošlosti nema ni sadašnjosti. U našem slučaju to je fuzija prošlosti propuštena kroz okvir današnjice. Isto je i sa zvukom. Nismo se trudili izmišljati nešto novo, već smo postojećem htjeli dati moderno ruho, tj. ono što smatramo da je ‘novo’, ali da u sebi sadrži imidž New Yorka. Pričamo stare i nove priče u duhu današnjeg New Yorka. Snimali smo u studiju u Daptone House of Soul, u Brooklynu, nekadašnjem poznatom soul okupljalištu gdje su primjerice snimali Charles Bradley i Sharon Jones, dakle u tom pogledu smo prilično staromodni jer smo snimali u staromodnom studiju i na staromodni način. No s druge strane radili smo s Alapom Mominom, čovjekom koji dolazi iz undergroung hip hop scene, tako da je sve miksano na potpuno moderan način. Dakle, opet smo dobili zanimljivu fuziju stvari jer imate rock and roll bend koji je nabrijan na funk, a sve je miksao hiphoper. Mislim da je ta posebnost ono što je Jon Spencer Blues Explosion oduvijek predstavljao na sceni.

Jon Spencer (Foto: Christina Domingues)
Jon Spencer (Foto: Christina Domingues)

Zašto se ga nazvali „Freedom Tower“? Mislim to implicira u pozadini i neki politički stav, a poznato je da je vaš rad oslobođen političkih utjecaja.

Jon Spencer: Da, nema tu politike. Freedom Tower je nikno na mjestu nekadašnjih Twinsa i to je novi World Trade Center. Moja osnovna ideja bila je ta da Freedom Tower u svom nazivu objedinjuje New York današnjeg vremena. Ima istovremeno značenja i za ono što je dobro i što je loše. To je možda najbrže izgrađen i stvoren simbol New Yorka.

Zato No wave simbolizira nešto drugo, posebice kad je stavljen u isti kontekst s 2015. godinom.

Jon Spencer: Tako je. No wave je bio ovdašnji glazbeni pokret krajem 1970-ih. U određenom slučaju taj pokret je bio jako limitiran u smislu da se najviše odnosio na sam New York, dakle u startu nije mogao postati globalni fenomen kao što je recimo bio punk. Mi smo bili prilično inspirirani nekima od ključnih figura No wavea kao što su James Chance i Lydia Lunch. Ne kažem da je novi album zbog toga ‘teži’ (smijeh), ali svakako postoji određena poveznica i naravno htjeli smo uključivanjem još jednog jakog simbola grada poslati nedvosmislenu poruku.

Zašto ih niste zvali u goste kad ste snimali album? To jest, zašto niste nikoga zvali?

Jon Spencer: Jednostavno nismo osjećali da bi to trebali učiniti. Bili smo sasvim zadovoljni što nas trojica muziciramo i radimo ploču. Prije smo običavali imati goste, no to je bila posljedica toga što mi je to tada palo na pamet. Ovog puta mi ni u jednom trenutku nije sinulo da bi nekoga trebali zvati, u smislu; imaš pjesmu i osjećaš da bi tu trebalo biti još nešto više, a to mi se tijekom snimanja „Freedom Towera“ nije dogodilo. Nas trojica smo bili dovoljni. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh