Voljeli ih ili ne, Jonathanima nekoliko stvari morate priznati – riječ je o jednom od rijetkih bendova koji je na našoj sceni uspio nešto napraviti iako pjeva na engleskom, i to izvodeći glazbu koja savršeno korespondira s rock strujanjima u Britaniji i SAD-u, što se u Hrvatskoj i dalje ne događa baš često.
S obzirom da „To Love…“ sadrži osam pjesama i traje četrdesetak minuta, riječka ga je petorka mirne duše mogla objaviti kao regularan drugi album, posebno uz uključivanje ranije objavljenog maksi singla „Getting Closer Is Keeping Us Apart“. Samim time, činjenica da bismo do kraja godine trebali dobiti i završno poglavlje nazvano „…Or To Hold“ potvrđuje da se trenutno nalaze u strašnom kreativnom naletu.
U odnosu na eponimni EP i debitantski album „Bliss“, Jonathani se ovoga puta predstavljaju u nešto mračnijem, sjetnijem izdanju, s puno zrelijim i dorađenijim skladbama, pogotovo po pitanju aranžmana. „Battles“ je, primjerice, slojevitija i kompleksnija od bilo čega s prvijenca, te se u njoj međuigre gitarističkog dvojca isprepliću s klavijaturama, uz efektne promjene tempa i instrumentalne breakove poput onoga koji je „Coming Again“ učinio jednom od najboljih stvari koje su napravili.
Sličnosti s Nationalom i Editorsima pronaći ćete i na „To Love“ iako ih otvaranje sa spomenutima „Battles“ i „Coming Again“ vraća na samo izvorište inspiracije, sve do „oproštajnog pisma“ Iana Curtisa pretvorenog u finale prekrasne ploče Joy Divisiona „Closer“ ili ranih radova Echo & The Bunnymen.
U gomili interesantnih glazbenih ideja koje pronalazimo u „Leaving Here“ negdje se izgubila sama pjesma, no to je i jedini slabiji trenutak ovog izdanja. S mnogo impresivnijim rezultatima sličnim se putevima kreće trilogija „Days“/“Moments“/“Heaven“ koje iz laganijih uvoda prerastaju u pravu indie rock psihodramu i svojom pomalo tjeskobnom, melankoličnom atmosferom kao da nastavljaju točno tamo gdje je stala „Pictures“, njihova možda i najjača pjesma. S druge strane, hitoidnost „Maggie“ ili „Communicate“ ovdje otkrivamo tek u „Who Lies To Whom“, dok melodični power pop „Allison“ kao da nagovještava što nas od Jonathana očekuje u budućnosti.
Zadrže li razinu kvalitete i u drugom dijelu, „To Love… Or To Hold“ bi mogao postati jedan od onih posebnih, vječnih albuma koje ćemo u budućnosti redovno sretati na „best of“ listama tuzemne rock povijesti. U međuvremenu, stvarno bi trebali krenuti na neku, makar kratku englesku turneju i u toj, za indie kakav izvode obećanoj zemlji, pokušati napraviti prvi korak prema proboju vani. Sve je očitije da za to imaju i snage i talenta.
Ocjena: 8/10
(LAA, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
