Iznimno talentiran švedski glazbenik argentinskog porijekla José Gabriel González po prvi put dolazi u Hrvatsku, točnije u zagrebačku galeriju Lauba, gdje će u srijedu 11. studenog održati koncert. U telefonskom razgovoru González je kazao zašto voli rizik, po čemu se njegov novi album ‘Vestiges and Claws’ razlikuje od prethodnika, ponešto o suradnji na filmu ‘The Secret Life Of Walter Mitty’ i naravno zašto smatra važnim sutrašnji koncert.
Zašto ste odlučili vaš treći album „Vestiges and Claws“ raditi bez producenta?
José González: I s prvim albumom je bilo tako. To je za mene normalni način rada na albumu. No mislim da sam napravio korak naprijed. Prvi album sam sam snimio i onda ga dao nekom drugom da radi miks zvuka, a s „Vestiges and Claws“ sam cijeli proces napravio sam u cijelosti. Razmišljao sam prije kako ne bih mogao raditi bez producenta obzirom na uspjeh koji mi se dogodio. No onda sam shvatio da je to ulazak u sigurnu zonu jer izazove prepuštam drugima. Mislim da kreativni rad, posebno glazba, ne bi trebala imatu tu premisu rada u sigurnoj zoni. Stoga, odlučio sam se na izazov. Pored toga kad si u stanju sve napraviti sam u tome postoji i određena komocija. Ovisiš samo o sebi, osluškuješ se i snimaš kad je pravi trenutak, a ne kad imaš unaprijed dogovoreni termin.
Znači, volite riskirati?
José González: Da, na neki način. Da se razumijemo, radio sam do sada s vještim producentima i puno sam naučio da mogu doći do nivoa kad sve mogu napraviti sam. Tu je naravno i taj problem originalnog zvuka kojem težim i ne želim kompromitirati vlastite ambicije. Dakle, snimanje i miksanje je rizik koji prihvaćam jer znam da nisam najbolji čovjek za to, ali to je dio mene.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zHGnWdwi940[/youtube]
Obzirom da je bilo prošlo skoro osam godina od prethodnog albuma „In Our Nature“ je li bilo teško snimiti „Vestiges and Claws“ kao nasljednika, jest da ste u međuvremenu snimili i dva albuma sa svojim bendom Junip, no svejedno?
José González: Iako je prošlo puno godina, stalno sam snimao neke ideje i demo snimke. Mislim, općenito je teško snimiti album, bar meni. Ideja mora biti jasna i dok se stvari ne izbistre na taj način, bolje je ne snimati. Drugo su demo snimke. One su radni materijal. Na njima se stalno nešto može eksperimentirati i poboljšavati. Radom na njima dolaze i nove ideje i rješenja. Dakle, rad na „Vestiges and Claws“ nije bio ništa teži od rada na drugim albumima do sada.
U jednom intervjuu izjavili ste kako se „Vestiges and Claws“ od ostala dva albuma razlikuje po tome što ste na njemu daleko manje samosažaljevajući. Što je dovelo do toga?
José González: To je nešto o čemu sam razmišljao još od objavljivanja svog prvog albuma, a to je da sviram stil koji daje puno prostora da u njemu pjevam o vlastitim borbama i ljubavnim problemima, a to nekad zvuči kao kukanje. S vremenom shvatiš da je to neki zaštitni znak, no isto tako i ograničavajuća stvar. S trećim albumom sam promijenio prespektivu, tj. da nije sve iz prvog lica i da tu ima stvari koje se tiču svih nas. Mislim da sam tim usmjeravanjem emocija uspio dotaknuti i neke druge, univerzalne, teme naše svakidašnjice.
Moram priznati da kad god slušam vašu glazbu, uvijek mi se odnekud potkrada Caetano Veloso. Jest da ste vi porijeklom Argentinac, a on legenda brazilske glazbe, no bliskost u nekom općem dojmu postoji. Koliko je njegova glazba utjecala na vas?
José González: U pjevačkom smislu on mi je veliki uzor. Volim ga slušati. No nije jedini, recimo i Chet Baker je puno utjecao na mene. Ako pričamo o mojim korijenima i uzorima, uvijek me privlačila glazba u kojoj sam osjetio da mi autor nešto želi reći, nešto podijeliti sa mnom, kad se zateknem da slušam glazbu bez obzira na njenu produkciju. Onog trenutka kad počnem slušati produkciju, onda mi je ta glazba obično odbojna.
Što nalazite privlačnim u tome da akustično obrađujete pjesme poput „Teardrop“ Massive Attacka ili „The Knife“ Heartbeatsa?
José González: Dosta sam radio na taj način kad sam započinjao karijeru, da budem iskren, kako bih imao neke poznate momente na nastupima uživo i time proširio set listu, a poslije sam u tome pronašao neko zadovoljstvo. Mislim da je rađenje obrada danas na jako lošem glasu, prije svega jer to radi veliki broj glazbenika i to rade površno. Nije to nimalo lak zadatak, jer mislim da treba proniknuti u emociju i poruku pjesme i onda to interpretirati na svoj osobni način. Ako to uspjete, to onda postaje i vaša pjesma. Samo reinterpretirati je pogrešan put. Uzmimo samo koliko je glazbenih velikana snimalo albume isključivo s tuđim pjesmama, od Johnnyja Casha pa nadalje. Nitko ne misli da tu nema osobnog pečata. Nošen time i ja sam želio odabirati, da tako kažem, neočekivane pjesme, neočekivanih autora i pokušati ih napraviti svojima. Pri tome, mogu reći da mi je to nekad uzimalo više vremena nego napisati svoju pjesmu. Pjesme koje obradim u neku ruku smatram i svojima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=NucJk8TxyRg[/youtube]
Vaša glazba pronašla je put i do filma „The Secret Life Of Walter Mitty“ Bena Stillera. Obzirom na specifičnu atmosferu filma, je li taj film pronašao vas, ili ste vi pronašli film?
José González: Film je izabrao mene. George Drakoulias koji potpisuje izbor glazbe za mnoge komedije bio je upoznat s mojom glazbom i predložio je Benu Stilleru da je uvrsti u film. Benu se svidjelo, tako da nije sve bilo ostalo na par pjesama, već sam dobio i poziv da radim temu na soundtracku zajedno s Theodorom Shapirom.
Dolazite u Hrvatsku po prvi put, što ste čuli o nama? Bilo dobro ili loše?
José González: Ne znam baš puno. Čuo sam dobre stvari. Puno ljudi tamo odlazi na odmor, mislim odavde iz Švedske. Iskreno mi je privlačno doći u taj dio Europe i svirati koncert. Obično sviram Ameriku i Zapadnu Europu i tamo mi je već sve više-manje poznato. Stoga sam preuzeo inicijativu da sviram u dijelovima Europe gdje još nisam bio. Mislim da je važno svirati i negdje drugdje, a ne samo u Njemačkoj i Skandinaviji. Tako da se radujem dolasku jer sam čuo da i kod vas ima ljudi koji vole moju glazbu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
