Američki kantautor nastupit će uskoro na zagrebačkom Glory Dayz festivalu u Tvornici koji se održava 28. i 29. rujna. Razgovarali smo Joshom T. Pearsonom telefonski u trenutku dok se odmarao u Londonu nakon europske turneje na kojoj mu je ostao još samo jedan koncert…
Znači volite improvizacije?
Josh T. Pearson: Nastupi su uvijek neka vrsta putovanja u nepoznato. Nešto čime i možete i ne možete upravljati. Nešto što je najbolje okarakterizirati kao: rad u tijeku. U mom slučaju improvizacija je nešto neizbježno.
Od albuma „The Texas-Jerusalem Crossroads“ vaše bivše grupe Lift To Experience do solo debija „Last Of The Country Gentleman“ proteklo je točno deset godina. Jeste li umjetnik koji je stalno inspiriran ili ste čekač inspiracije?
Josh T. Pearson: Mogu reći da sam stalno inspiriran. Lift to Experience je valjda zbog toga i završio s radom nakon „The Texas-Jerusalem Crossroads“ albuma. U to vrijeme sam se osjećao ispražnjenim i u meni se javio jak poriv da ne primam dovoljno informacija iz izvanjskog svijeta. Morao sam krenuti na put. Vidjeti i upoznati svijet. Moje pjesme su to također tražile.
Zanimljivo je da ste ljubitelj opere. Što vas je privuklo toj vrsti glazbe?
Josh T. Pearson: Volim priče koje priča ta glazba, aranžmane, melodioznost, dramu, pouku… Divim joj se kao kompleksnoj glazbi u kojoj se pazi na svaki detalj. To joj daje snažan kolorit. Priznajem da je počinjem više voljeti nego modernu glazbu. Posljednja opera koju sam gledao i koja me zadivila bila je „Die tote Stadt“ (Mrtvi grad) kompozitora Ericha Wolfganga Korngolda koji ju je napisao sa svega 23 godine i koja je prvi put izvedena 1920. godine. Glazba te opere danas više podsjeća na filmsku glazbu, a manje na glazbu klasične opere. Svojevremeno je ta opera bila iznimno naprednih glazbenih svjetonazora i s dosta političkog i socijalnog naboja koji i nakon više od 90 godina progovara na razumljiv način pogotovo našoj generaciji u sadašnjem trenutku svjetske povijesti. Korngold je bio majstor aranžmana koji je iznimno vodio računa o svakoj sceni u „Mrtvom gradu“. Eto to je moje posljednje ushićenje, inače do ljubavi prema operi je također došlo radi zasićenja većinom toga što se danas sluša. To mi se dogodilo prije dvije godine i jednostavno sam imao snažnu potrebu proširiti vidike što se svakako odrazilo i na moje stvaralaštvo.
U jednom intervjuu ste naveli kako Dirty Three smatrate najboljim rock bendom. Obzirom da je taj trio predvođen violinistom Warrenom Ellisom svirao i u Zagrebu, teško se ne složiti oko te tvrdnje, obzirom na količinu energije koju je u stanju emitirati Ellis samo s violinom u ruci. Surađivali ste tijekom snimanja obrade Hanka Williamsa „I’m So Lonesome I Could Cry“. Imate li u planu i u skoroj budućnosti surađivati s Warrenom?
Josh T. Pearson: U skoro vrijeme sigurno ne. Warren je iznimno zauzet i sa Nickom Caveom i s Dirty Three, za koje mi je jako drago da su nastupili u gradu u kojem ću i ja uskoro zasvirati.
Zanimljivo je da je The Dirty Three održao koncert u istoj dvorani u kojoj ćete nastupiti i vi (Tvornica kulture, op.a.)
Josh T. Pearson: Stvarno? Sviđa mi se taj podatak. Uglavnom, iskreno nisam o suradnji s Ellisom ni razmišljao. No ako se sretnemo i uskladimo, sve je moguće, jer smo na sličnoj valnoj duljini. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
