Razgovarali smo s uglednim jazz glazbenikom uoči Rovinj Jazz Festivala i njegovog koncerta 8. srpnja u dvorištu bivše tvornice duhana.
Za 47-godišnjeg Jushuu Redmana može se primijeniti ona stara izreka kojom se opisuju jazz majstori, a to je da je lakše nabrojati s kim nije sve svirao, nego s kim jest, obzirom da je surađivao sa svim važnim jazz glazbenicima današnjice i to ne samo u segmentu jazza gdje su imena poput Joea Lovana, Branforda Marsalisa, Christiana McBridea, Johna Medeskog i Brada Mehldaua samo neka u nizu po značaju, već i s grupama poput Rolling Stonesa, Dave Matthews Banda, The Rootsa ili pak sa Steviejem Wonderom. Redman će otvoriti u petak 8. srpnja Rovinj Jazz Festival u dvorištu bivšeg TDR-a. A razgovor je otpočeo s osvrtom na njegove posljednje uspješne kolaboracije.
Možda bi bilo dobro da počnemo s vašim angažmanom u grupi James Farm.
Joshua Redman: James Farm je odlična grupa. Aaron Parks, Matt Penman i Eric Harland su izvrsni muzičari. Prilično posebni i kompozitori koji razmišljaju progresivno. Ono što smo htjeli bilo je napraviti novo poglavlje u našem pristupu improvizaciji, tom osjećaju za tim u trenutku, osjetiti slobodu i spontanost. Pronaći put u novim obrascima rastavljanje same pjesme kao temelja improvizacije. Svi oni su kompozitori i svi smo radili na melodijama koje bi jednostavno mogli raznijeti, a možda i sklopiti u nešto novo. Ustvari ispričati i konstruktivnu i destruktivnu priču kad je riječ o stvaralaštvu, nešto kao želja da se može osjetiti struktrura našeg rada. I to je bio izazov od kojeg smo krenuli, također se ne obazirući na elemente koje smo koristili, bilo da je riječ o rock utjecajima ili elementima elektronske glazbe, ili funku. Staviti sve to pod isti jazz kišobran. Imati široki dijapazon utjecaja, ali da jazz pristup vodi glavnu riječ.
Je li vam bilo teško uklopiti se u The Bad Plus, jer oni su prilično samodostatni i kompaktni kao trio?
Joshua Redman: Kao što ste rekli, oni su gotova forma, unikatni su, a pored toga su glazbenici jake volje koji točno znaju što žele. Po meni oni su jedna od prominentnih grupa naše ere. Oni su doista grupa i kao takvi i djeluju, dakle njihov individualizam je u drugom planu. Za njih osobno The Bad Plus je prioritet broj jedan i to već 15 godina. Mogu reći, grupa s najdužim stažom među glazbenicima moje generacije. Stoga ulaziti u njihov entitet za mene je nosilo pitanje: Može li to uopće funkcionirati? Radio sam glazbu s najrazličitijim glazbenicima i u najrazličitijim kontekstima, ali ući u The Bad Plus bilo je sasvim druga vrsta iskustva i angažmana. Ne možete ući u The Bad Plus sa željom da biste bili solo saksofonist. Morate ući kao član grupe, osjetiti njenu dinamiku i pronaći svoje mjeste unutar njenog zvuka. Biti dio grupe, a ne nešto iznad nje. Mislim da je od početka bila prisutna kemija među nama. Nisam znao kako će to sve funkcionirati, ali s vremenom sam osjetio da sam postao dio njih, na način da sam proširio zvučnu sliku unutar gabarita grupe, a opet niti jednog trenutak se nije dogodilo da su oni rušili moju osobnost i zvuk koji sam im donio. Posljednja naša ploča uistinu mi je posebna. To nije The Bad Plus i Joshua Redman već The Bad Plus Joshua Redman.
Zanimljivo je da kao svoje korijene navodite dvije glazbene struje, s jedne strane su to Prince i Earth Wind & Fire, a s druge Police i Led Zeppelin. Koja od njih je bila presudna za vaše usmjeravanje prema jazzu?
Joshua Redman: Sve je to glazba. Nekako ne mogu reći: „Uau od ovoga sam naučio to i to, a od nekog drugog to i to“. Jednostavno prihvaćam nečiju glazbu kao njegovu cjelinu. Tako je i u jazzu. Slušao sam jako puno glazbe i možete provesti puno vremena proučavajući je; akorde, specifične note koje neki izvode, kako povezuju stvari itd. Svakako ćete napredovati i shvaćati stvari, ali ultimativno gledano, glazba su svi ti individualni komadići sklopljeni u cjelinu. Kad slušam glazbu, slušam je kao cjelinu, bez obzira slušao Princea ili Earth Wind And Fire ja sam ganut i istovremeno osjećam izazov jer je riječ o jako kreativnoj glazbi, a opet glazbi koja pokreće na isti način kako me pokreće i slušanje, recimo, Johna Coltranea. Osjećaj je isti. Na neki način glazba te negdje odnese i nešto ti kaže na način kako to jedino može glazba. Ona pruža emotivno olakšanje.
Što je bio izazov za snimiti pjesmu „Ocean“ Led Zeppelina?
Joshua Redman: Odrastao sam slušajući Led Zeppelin. Očigledno je da su bili veliki rock bend iznimne energije, a s druge strane imaju i puno naprednog sadržaja koji su proizveli, posebno kad je riječ o ritmu, strukturi i formi pjesama. „Ocean“ je jedna od tih nekonvencionalnih, pogotovo za rock, s potpuno drugačijom metrikom za koju sam mislio da je dobar putokaz za jazz interpretaciju. Za mene je to pjesma koja ima cool moment i iznenađujući metrički obrat u sebi, a također sadrži veliku energiju. Najviše me to privuklo, jer volim kad su stvari malo škakljive ispod površine. „Ocean“ je jedna od onih o kojima sam dugo razmišljao kako joj pristupiti posebice u formi trija.
Kako vam je bilo u ulozi novinara kad ste radili intervju sa Sonnyjem Rollinsom 2005. godine?
Joshua Redman: Mislim da sam bolji glazbenik, nego što sam novinar (smijeh). Iskreno bilo mi je važnije dobiti šansu pričati s njim jer on je istinski živući velikan. Bio sam prilično uplašen, a on je bio tako srdačan, otvoren i prijateljski raspoložen prema meni. To je uklonilo prvotnu tremu, pa je razgovor bio iznimno ugodan i smo na kraju imali konverzaciju kao dva glazbenika, a ne kao glazbenik i novinar.
Koliko zbog obaveza uspjevate slušati glazbu i pratiti što se događa na sceni?
Joshua Redman: Previše je dobre glazbe svuda oko nas. Čak me ponekad rastuži ta spoznaja koliko bih se želio posvetiti slušanju raznovrsne glazbe, a ne mogu od konstantnih angažmana. A s druge strane, kad sam jako umoran, zadnja stvar koju želim je slušati glazbu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
