Josipa Lisac u Lisinskom – nomen est omen

Josipa Lisac kaže kako ne voli obljetnice, ali pola stoljeća karijere je pola stoljeća, te je na turneju obilježavanja zlatnoga pira nevoljko pristala, a okončanje iste je sinoć proslavljenoj na prvome od dva u rekordnom roku rasprodana koncerta u dvorani Vatroslav Lisinski.

Josipa Lisac u Lisinskom (Foto: Julien Duval)

Osim polustoljetnog jubileja, sinoć je proslavljeno i dvedesetpeto održavanje tradicionalnog Koncerta za Karla, koje Josipa Lisac održava svakog prosinca u Zagrebu u čast i spomen na vječnu ljubav i inspiraciju Karla Metikoša. Ovi koncerti održavaju se na različitim lokacijama, i bivaju prilagođeni prostoru, pa smo je u zadnjih godina gledali u klubovima poput Tvornice kulture i sportskim dvoranama poput Doma sportova, ali veliku obljetnicu valjalo je proslaviti u koncertnoj dvorani, pa tako – nomen est omen – Lisica u Lisinskom. No, naravno jedan koncert nije bio dovoljan, velika dvorana rasprodana je u pet dana i dodan je drugi, jednako brzo rasprodan, koncert koji će biti održan u četvrtak.

Sinoćnji koncert otvoren je izvedbom “Janinoga ludila” iz rock opere Gubec-beg u pratnji maestra Željka Vlahovića na koncertnom klaviru, za koju je kasnije Josipa objasnila kako ju je izvela “na suho”, bez monitoringa, a i članovi benda su se u nekoliko navrata žalili na isti problem, pa izgleda kako je taj tehnički problem stvorio laganu nervozu i nelagodu koja je na trenutke bila opipljiva. S tim na umu, još više vrijedi magija koju su povremeno stvarali na pozornici pletući soundscape od elemenata soft jazza i ambijentalnog popa koji bi se najbliže mogao usporediti sa čarobnim aranžmanima pjesama na albumu Vana Morrisona, “Common One” iz 1980. godine.

Josipa Lisac u Lisinskom (Foto: Julien Duval)

Naravno, Josipa Lisac je diva i svaka noć kada je na pozornici je njezina, ali za sinoćnji nastup sve pohvale zaslužuje sjajan prateći sastav. Prvi koji su joj se pridružili bili su klavijaturist Gojko Tomljanović i Davor Doležal – Dugi na gitari u izvedbi prearanžirane “Vjerujem ti sve”, a zatim je uslijedio i ostatak: vjerni Davor Črnigoj na basu, Borna Šercar, koji je bubnjarskom solažom na uvodu u “Ja bolujem” raspametio publiku, te trubač Josip Grah koji je zasvirao i haroniku na “Gdje Dunav ljubi nebo”, a povremeno mu se pridruživao i Vojkan Jocić, kao što je i njegov šef iz ChuiToni Starešinić cijelo vrijeme davao podršku Tomljanoviću na drugom setu klavijatura.

Josipa Lisac u Lisinskom (Foto: Julien Duval)

Pri izvedbi ovogodišnjeg hita “Tebi putujem”, najavljenog dugim monologom iz toka uvijek otkačene svijesti dive, Chui je upotputnjen ukazanjem svoje svježe ritam sekcije, Konrada Lovrenčića i Ivana Levačića i time je jasno dokazano da koncerti za Karla nisu samo pogled u prošlost, već slika jedne karijere koja se spajanjem sa uzbudljivim i novim kvalitetim trendovima izvan mainstreama uspijeva održati relevantnom i uvijek vrijednom.

Josipa je nekoliko puta komentirala kako za vrijeme nastupa ima osjećaj kao da nastupa u nekom klubu ili manjem prostoru u kojem njen bend svira opušteni session s mnogo improvizacije, a dio tog osjećaja svakako se prenio i publici. Ovakve glazbenike bi svakako bilo krasno vidjeti i u takvom ambijentu. Ali pedeset godina se slavi kako i priliči i to dvaput. U Lisinskom. Nomen et omen.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X