Bliži se Record Store Day odnosno Dan prodavaonica ploča. neki od raritetnih vinila koji će se tog dana naći u dućanima došli su i u naše ruke.
Dan prodavaonica ploča tj. Record Store Day, jedan je od novijih međunarodnih praznik koji se svake godine sve više štuje. To se može reći sa sigurnošću jer je koincidencija htjela da se negdje u isto vrijeme počne događati nova renesansa koju doživljava vinil kao glazbeni medij o interneta i da se počne u djelo sprovoditi očajnički potez glazbenih dućana kako bi opstali u svijetu i novoj generaciji konzumenata koji sve kupuju preko interneta, pa tako i glazbu, ukazali da ipak i dalje postoji nešto posebno kad se uđe u dućan u kojem se prodaju albumi.
Prodaja vinila rapidno raste svake godine u dvoznamenkastim, a negdje čak i troznamenkastim postocima, za razliku od CD-a čija prodaja i dalje pada. Vinilna ploča postala je ‘in’ u trenutku kad su i glazbeni dućani ponovno postali ‘in’, toliko ‘in’ da je gotovo postala prilična rijetkost odlazak na nečiji koncert (posebice s nezavisne scene), a da tamo ne možete kupiti klasični LP. Ako se osvrnemo samo par godina unazad, bila je ‘prokleta’ rijetkost da na merch štandu netko prodaje svoje vinile.
No ostanimo na Records Store Dayu, koji ove godine pada u subotu 19. travnja kad će se i u Hrvatskoj pojaviti raritetna izdanja u glazbenim dućanima u kojima će, već tradicionalno, u dnevnim terminima nastupati šarolika paleta izvođača. Posebna primamljiva izdanja svakako će biti ona koja će se u prodaji pojaviti samo i isključivo na taj dan i koja se tiskaju u ograničenim nakladama.
Domaći diskografi su se ove godine pobrinuli da dio takvih izdanja ne zaobiđu Hrvatsku, a ovom prilikom ću se osvrnuti na nekoliko koji se mogu istovremeno smatrati i značajnim i zanimljivim, ne samo glazbenim kolekcionarima, a koji su se našli u katalogu Dancing Beara. Jedan od njih svakako je „An Ideal For Living“ debi EP Joy Divisiona snimljen 14. prosinca 1977. i objavljen 3. lipnja 1978. godine. Naslovnicu originalnog izdanja krasio je crtež Bernarda Sumnera na kojem se nalazio tinejdžer s bubnjem odjeven u uniformu Hitlerjugenda, kao što je i ime benda bilo napisano goticom, što je odmah na početku karijere donijelo i nevolje u obliku optužbi za simpatiziranje nacista i nacizma općenito, tako da je 12-inčno izdanje iz listopada 1978. za Anonymous Records imalo promijenjenu naslovnicu na kojoj se nalazila fotografija građevinske skele. Izdanje EP-ija koje će se pojaviti u subotu u glazbenim dućanima također ima skelu na naslovnici, ali efektnije izvedenu kao crno-bijelu ilustraciju, a ne fotografiju.
Na EP-iju se na A strani nalaze pjesme „Warsaw“ i „No Love Lost“ (treba podsjetiti da je se gotovo do samog objavljivanja debi EP-ija Joy Division zvao Warsaw i da je „Warsaw“ bila pjesma kojom se bend predstavljao i legitimirao do tog trenutka), dok se na B strani nalaze „Leaders of Men“ i „Failures“. Ono o čemu je „An Ideal For Living“ značajan je što je na njemu itekako primjetno da je Joy Division kao post-punk bend u svojoj formativnoj fazi bio prilično punk. Reske gitare i grubi stav itekako su uočljivi od uvodne „Warsaw“, a nekako u ovo vrijeme kad je moderno biti ‘punk’ „An Ideal For Living“ kao da anulira to silno nakupljeno pomodarstvo i odašilje originalnu ideju, nimalo slabije od onoga kako su to tada učinili primjerice Buzzcocks ili The Clash. Naravno samo treba ‘zaboraviti’ post-punk na tren, tj. na 4 pjesme.
S Bon Iverom i Fleet Foxes proživjela se revitalizacija američkog folka koji je originalno grunuo krajem 60-ih godina prošlog stoljeća u trenutku kad su psihodelični sastavi nakon stavljanja LSD-ija izvan zakona shvatili u kojoj pastorali ustvari žive. Trenutno se u toj revival priči događa obrnuti proces. Ono što se sad ‘valja iza brda’ nakon indie folka je psihodelija. Je li ispravno za to ‘optužiti’ Australce Tame Impalu ili ne, no nedvojbeno je da je njihova kvaliteta pridonijela tome da se psihodelija ponovno otkriva. Na Recod Store Dayu će se tako pojaviti i što vinilni, što na CD-ima box set britanske psihodelične scene s kraja 60-ih od kojih su svi odreda otisnuti na prozirnom žutom vinilu s razlivenim bojama duginog spektra.
Među njima se nalazi i gotovo do sada raritetni debi album grupe July koja je djelovala svega godinu dana od 1968. do 1969., a predvodio ju je Tom Newman, koji je kako priča kaže kasnije 1970. upoznao kicoša po imenu Richard Branson s kojim je zajedno napravio The Manor Studio u Oxfordu u kojem je prvi glazbenik kojeg je snimao bio anonimni osamnaestogodišnjak Mike Oldfield. Album se zvao „Tubular Bells“, nakon čega je povijest Virgin Recordsa jako dobro poznata. July je bio prilično kvalitetan bend i svakako je zanimljivo poslušati još nešto iz ozračja tih godina, čisto da ne ispadne da su Pink Floyd bili jedini.
Te 1968. još jedan bend je objavio svoj prvi album – Deep Purple. Po uzoru na Cream i Deep Purple je od početka bio kreiran kao super-grupa – novi Gornji dom britanskog zvuka, a trojka koja ga je i kasnije obilježila, na prvom albumu je bila u postavi Jon Lord na klavijaturama, zatim ‘skorašnje gitarsko božanstvo’ Ritchie Blackmore i legendarni bubnjar Ian Paice. Na „Shades of Deep Purple“ ‘preteča’ Gloverovom Rickenbacker basiranju bio Nic Simper, dok je za pjevačkim mikrofonom bio Rod Evans. Vinilno mono izdanje je za Record Store Day otisnutu u duboko purpurnoj boji kakva je i pozadine iza leđa fotografirane petorke na naslovnici albuma. Svakako dobar mamac za fanove, ali i preporuka za one mlađe (koji primjerice otkrivaju psihodeliju) da svakako poslušaju koliko je Deep Purple tada dugovao zvuku psihodelije, posebice prearanžirane obrade poput Hendrixove „Hey Joe“, Lennonove i McCartneyeve „Help“, kao i preludija „Happiness“ koji otvara „I’m So Glad“ Skipa Jamesa. Ono što je kasnije dobilo okvir i oblik nazvan hard rock, na „Shades Of Deep Purple“ se tek nazire.
Vinili Joy Divisiona, i Julyja i Deep Purplea samo su dio osobno odabranih zanimljivih naslova i time kap u moru razloga za smisleno subotnje švrljanje po glazbenim dućanima, koji slaveći svoj dan, ponajviše slave i samu glazbu. Takve praznike ne treba propuštati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
