Koncert ‘jednog od najvažnijih jazz gitarista današnjice’ održan je u sklopu Barone Jazz Festivala.
Nekad je najpametnije šutjeti. Ne pjevati, odsvirati svoje, pokupiti aplauz i mirno spavati. Barem na ovim prostorima i u ovom trenutku. Čekajući nastup Julian Lage Trija na šibenskoj tvrđavi Barone čitali smo, naime, stotine komentara ispod videa s nastupa Urbana i Konstrakte, koji su dan ranije odradili duet na susjednoj tvrđavi, onoj sv. Mihovila.
Na večeri posvećenoj Arsenu, Miši, Vici i ostalim šibenskim glazbenim zaslužnicima, izveli su “Kad bi svi”. Ajd’ Urban je još nekako i prošao, ali Konstrakta je, na krilima nabujalog hipodromskog domoljublja, prilično fasovala. Jer je pjevala na ekavici. Pjevala je na ekavici pjesmu šibenskog pjesnika usred Šibenika. A to je, jelte, užas, sramota i provokacija. Čak je utvrđeno i da je pjevala na ćirilici! Pa je tako pjesma mira i zajedništva poslužila za otkopavanje starih rovova.
Tako da je, izgleda, nekad najpametnije šutjeti. Dođeš, odsviraš i odeš. Baš kako je napravio pretalentirani Amerikanac Julian Lage, nesvjestan hrvatskog nabrijanog trenutka u kojemu, opet, Bog i Madronna ovaj napaćeni narod drže kao malo vode na dlanu. Mada, ako je pitati rekordnih 200 ljudi na rasprodanom Baroneu, Lage upravo kao da s dlana Boga pao je. Definitivni vrhunac dosadašnje šibenske ljetne ponude.
Uvjereni smo u to mi, brojni turisti koji su se uspeli do Baronea, ali i poveći broj glazbenika, u prvom redu šibenskih, koji su, čini se, počeli ići na koncerte otkako se nekidan u gradu ukazao Cory Wong ili otkako smo napisali da ih nikad nema na koncertima. Vidjeli smo i članove Majki, TBF-a, benda pokojnog Massima… Nedokučiva jednostavnost Lageovog stila privukla je, poput magnetske sile, na vrh brda, rekosmo, rekordnih 200 ljudi, budući da je dosadašnji kapacitet tvrđave bio 160 gledatelja. A i priličan broj zbunjenih ostao je na ulazu pred zatvorenom blagajnom.,
Julian Lage svakog je od njih dočekao sa smiješkom. Sjedio je sat vremena prije koncerta pred vratima bara, pored kojih mora proći svaki posjetitelj i glumio dodirljivu zvijezdu, iako je organizatorima zadao muke s riderom od 14 stranica. A najvažnija stvar, gitara, zapela je na nekom od aerodroma, pa je svirao Stratocastera posuđenog od nekog domaćeg, šibenskog kolege. Smiješak nije skidao ni u idućih sat i pol, tip se jednostavno voli smijati, samom sebi, svom sviranju, a taj virus prenosi i na svog kontrabasista Jorgea Roedera, a posebno na bubnjara Joeyja Barona za kojeg ne znamo je li se toliko smijao i dok je svirao s Bowiejem.
Osim smijeha, prilično je zarazno i prijemčivo bilo i ono što izlazilo iz zvučnika. Julian Lage Trio je jazz trio, i dok Roeder i Baron definitivno pletu jazz pratnju, Lage na trenutke nije ni blizu toga. Njegovi interesi sežu od klasike do rock and rolla, vrlina mu je da s malo odsviranog puno toga kaže, ne razbacuje se talentom i umijećem, već gradi atmosferu koju bismo, ako već moramo, imenovali – mediteranskom, što god to značilo.
Puno topline, naime, izlazilo je iz tih žica, neke neopipljive nostalgije, svijeta kakav je nekad bio, a sve obojeno muziciranjem lišenog ikakvog ega, kao da mu je rider imao tek stranicu ili dvije. Najviše smijeha kod samog sebe i članova benda izazivao bi prijelazom na iduću skladbu, tada bi učinio nekakvu minijaturnu ludost, iznenadio bubnjara, nasmijao mu se u facu i nastavio kao da se ništa nije dogodilo. Toliko opuštenosti u jazz okvirima rijetko doživimo.
Na ovom je portalu, nekoliko mjeseci nakon njegova pokretanja 2011. godine, objavljena recenzija albuma “Gladwell”, drugog albuma tada Julian Lage Group i blago mu se spočitnula želja da se pitkošću odsviranoga svidi u publici koja nije toliko sklona jazzu. Pripisano je to tada njegovoj mladosti. A evo, 14 godina kasnije, čini se da je taj “bogohulni” pristup jazzu, u kojemu dvije trećine benda proizvodi “pravovjernu” jazz kulisu, a glavni glumac na gitari svira što mu se hoće, postao unikatan stil zbog kojeg je narastao rider, napunila se tvrđava i večer na vrhu Šibenika postala prekrasnom. Srećom, nije zapjevao. Tko zna, poznajući naše fejsbuk ratnike, možda mu izgovor ne bi zazvučao dovoljno “hipodromski”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
