Justin Kauflin, slijepi jazz pijanist da je intervju u povodu koncerta što će ga 20. listopada 2016. održati na festivalu Jazz.hr/jesen.
Od 20. do 22. listopada 2016. u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu održat će se festival Jazz.hr/jesen. Nastupit će međunarodni Justin Kauflin Trio, međunarodni sastav pjevačice Vesne Pisarović s programom “Naša velika pjesmarica” i poljski Pawel Kaczmarczyk Audiofeeling Trio.
Čast da otvori festival, ali i sezonu manifestacija Jazz.hr, pripala je američkom slijepom pijanistu Justinu Kauflinu, novoj zvijezdi na svjetskoj jazz sceni koji će na dan koncerta održati i glazbenu radionicu. Kauflin se kao četverogodišnjak počeo baviti glazbom pohađajući satove violine koju je učio svirati Suzuki metodom, da bi se nekoliko godina kasnije posvetio klaviru. Već kao petnaestogodišnjak počeo je profesionalno nastupati. Nakon deset godina učenja klasične violine i klavira, kao srednjoškolac je odlučio svirati jazz klavir i odmah je osvojio kritičare i publiku. Veer Magazine ga je 2011. proglasio jazz umjetnikom godine.
Kauflinov odnos s mentorom, legendarnim trubačem Clarkom Terryjem, u čijem je sastavu svirao, ovjekovječen je u višestruko nagrađivanom dokumentarnom filmu “Keep On Keepin’ On”. Zahvaljujući prijateljstvu s Terryjem, zapazio ga je slavni Quincy Jones koji je bio oduševljen njegovim sviranjem i izrazio želju da postane Kauflinov menadžer. Nakon što su potpisali ugovor Kauflin je 2013. i 2014. bio dio Quincy Jones’ World Tours, Jonesova ga agentura zastupa i predstavlja diljem svijeta, a Jones producira njegove albume. Producirao je i njegov novi, treći CD “Dedication” koji će Kauflin sa svojim triom predstaviti na zagrebačkom koncertu. Na tom je albumu demonstrirao sklonost prema post bopu, sjajnu tehniku, pristup koji podsjeća na vokalni, te maštovitost i osjećajnost. Ulazak u elitno društvo jazz glazbenika potvrdio je sudjelovanjem na snimanju albuma “Oscar, With Love” posvećenog velikom Oscaru Petersonu, na kojem se pojavljuje uz velikane jazza kao što su Michel Legrand, Ramsey Lewis, Chick Corea, Kenny Barron, Monty Alexander, Hiromi i drugi.
Na koncertu u Zagrebu izvodit će skladbe s albuma “Dedication”, jazz standarde, ali i obrade skladbi njemu omiljenih umjetnika koji ne djeluju na području jazza, kao i nekoliko posve novih koje će biti na albumu što će ga snimiti sljedeće godine.
Što će biti tema vaše glazbene radionice u Zagrebu?
Justin Kauflin: Jazz kao jezik te kako razviti vlastiti pristup koristeći taj jezik i tradiciju.
Zašto volite govoriti tim jezikom?
Justin Kauflin: Volim ga jer to je glazba koja mi omogućuje da se bavim svime što sam dosad naučio, da se referiram na sve što sam iskusio. Tada jazz, ali i ono što nije jazz, imaju ravnopravnu ulogu na pozornici. Jazz mi omogućuje da otkrijem i s drugima podijelim spoznaju o tome tko sam zaista.
Jeste li zato odlučili biti pijanist?
Justin Kauflin: Zapravo, nikad nisam odlučio postati pijanist. To je uvijek bilo prisutno u mom životu, klavir je uvijek bio dio mene.
Tko je bio vaš idol kada ste počeli svirati?
Justin Kauflin: Prvi veliki jazz utjecaj na mene je izvršio pijanist Bill Evans. Volio ga je moj tadašnji učitelj klavira pa sam, naravno, to preuzeo od njega. Njegova osjećajnost i istinski demokratski pristup sviranju u trio formaciji i na mene su izvršili ogroman utjecaj.
Kako to da je Harold Mabern, koji je podcijenjen jazz pijanist, utjecao na vas?
Justin Kauflin: Harold je sa mnom podijelio toliko nevjerojatnih iskustava i priče koje su mi dale uvid u živote glazbenika koje obožavam. Također ukazao mi je na to da nitko nikad nije u potpunosti razvio svoje sposobnosti i da nitko nikad nije čuo sve. Neprestano me izazivao, poticao da razvijam svoje sposobnosti prepoznavanja složenih harmonija i pasaža. Tijekom predavanja rijetko je nešto objašnjavao riječima. Sve je bilo sadržano u glazbi. Sve što je bilo potrebno reći, rečeno je kroz naša glazbala.
Kako je bilo raditi na snimanju albuma “Oscar, With Love” posvećenog još jednom vašem idolu – Oscaru Petersonu?
Justin Kauflin: Oscar je glazbeno i privatno bio vrlo blizak s mojim mentorom Clarkom Terryjem. Zahvaljujući CT-ju, s kojim sam u to doba provodio puno vremena, imao sam priliku razgovarati s Oscarom prije nego što je preminuo. To je bio trenutak koji nikad neću zaboraviti. Nakon što je Clark preminuo, Oscarova supruga Kelly Peterson prišla mi je i predložila da sudjelujem u tom projektu. Bio sam iznimno počašćen što sam bio uključen jer Oscar je bio jedan od onih rijetkih kompletnih glazbenika. Ispoljavao je nevjerojatan spoj moći i osjećanosti, profinjenosti i duše. Poput Clarkea, Oscar je kroz svoju glazbu isijavao čistu radost. Dalje>>