Recept Kaiser Chiefsa za čupanje iz monotonije mainstreama u koju su odavno upali jest paljenje glazbenog vremeplova na nekoliko vremenskih destinacija istovremeno.
Prvi album „Employment“ zasluženo ih je digao u visine s četiri jaka singla i ujedno himni grupe, drugi „Yours Truly Angry Mob“ će biti upamćen samo po hitu „Ruby“, a za treći „Off With Their Heads“ iz 2008. mnogi ni ne znaju da je objavljen. I to s razlogom jer je to bio album na kojem je grupa Kaiser Chiefs nespretno pokušala izaći iz mainstream rocka prošlog desetljeća i više se dodvoriti alternativnim strujama. Sve to je upućivalo na zaključak kako inspiracija unutar redova slabi i kako je kraj na vidiku.
Novi album „The Future Is Medieval“ stoga je bio iznenađenje u smislu da bend još uvijek djeluje, a preslušavanje je donijelo zaključak kako su se neke stvari solidno primijenile na bolje u odnosu na dva prethodna albuma. Četvrti studijski album najprogresivniji je u izričaju, a opet ima nekoliko čvrstih poveznica sa najboljim momentima s prvijenca koji nije nadmašen. Čini boljim od „Yours Truly Angry Mob“ na kojem su Chiefsi zvučali kao Duran Duran koji su tek otkrili prvi album The Ramonesa i svakako kvalitetnijim od obezglavljenog „Off With Their Heads“. Ako ništa drugo čini se da su otkrili Bowieja iz „Diamond Dogs“ faze i psihodeliju koju su pomiješali sa zvukom osamdesetih. Pravi miš-maš svega i svačega koji se na prvo slušanje čini kao potpuna zbrka, a kasnije se neke fine niti počinju plesti same od sebe.
Za kaotični ulet svakako je zaslužna uvodna „Little Shocks“ koja nikako nije pjesma za otvaranje albuma (bar u slučaju Kaiser Chiefsa), ali budi znatiželju koju produbljuje „Things Change“ koja kao da je utekla s albuma Modern Talkinga. Osamdesete su vrelo inspiracije i na „Long Way From Celebrating“ na kojoj se tek na, za grupu karakterističnom, poletnom refrenu po prvi put može zaključiti kako je riječ o Kaiser Chiefsima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Tt4JGk6pn2U&ob=av2e[/youtube]
Najčvršću vezu s hitoidnom fazom s „Emplymenta“ ima psihodelična balada „Out Of Focus“ a također je krase izražajne klavijature i synthovi Nicka ‘Peanut’ Bainesa. Baines to jednako uspješno kasnije ponavlja i u „Child Of The Jago“. Neočekivano u sredini albuma grupa potpuno napušta osamdesete i ulazi u sedamdesete s „Dead Or In Serious Trouble“ i „Kinda Girl You Are“, kao i beatlesovske šezdesete u „When All Is Quiet“.
„Man On Mars“ nije ništa drugo do hommage Bowiejevim glam godinama. Zadnja trećina albuma je najproblematičnija. Prvo „Heard It Break“ na pretjerano sladunjav način podsjeća da grupa još ne misli završiti s naklonom osamdesetima, a poslije nje dolazi nepotrebna balada-uspavanka „Coming Up For Air“. Da se moglo bez nje svjedoči posljednja „If You Will Have Me“ koja ju je pošteno zasjenila s puno manje instrumenata u igri, iako opet stilski najviše odudara od albuma, ne zbog toga što je za tu prigodu zapjevao i zasvirao gitaru bubnjar Nick Hodgson, već zato što previše podsjeća na Smashing Pumpkins. Skriveni bonus „Howlaround“ zaslužan je i za posljednje zbunjivanje slušatelja, obzirom da u njoj ima više utjecaja techno glazbe nego rocka.
Kao što je navedeno u uvodnom dijelu, sav taj kič kao cjelina funkcionira i svi dijelovi međusobno korespondiraju. Bend se iz petnih žila trudio izbjeći dosadu i to po cijenu potpune promjene vlastitog zvuka i prepoznatljivosti. Više-manje mu je pošlo za rukom i jedno i drugo. No s tim je isplivalo i nešto treće, a to je da je po pitanju kreativnosti, grupa u svom zenitu. Udarila je doslovce u plafon svojih mogućnosti. Postalo je vidljivo da Kaiser Chiefs u sebi ne posjeduju ono nešto što stvara genijalnost ili lucidnost, bilo slučajnu, bilo namjernu. Dokazali su čvrstinu vlastite grupne strukture. Oni su pravi rock bend po stavu i djelovanju, ali su i dalje samo za nijansu bolji od prosjeka.
Je li budućnost Kaiser Chiefs ponovna renesansa ili mračni Srednji vijek (kako sami sugeriraju naslovom) teško je pogoditi. Bar su se svojski potrudili da im sadašnjost nije monotona.
Ocjena: 7/10
(B-Unique Records / Polydor / Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
