Ratovanje protiv turbo-folka zapinje na svim mogućim frontovima. Zvijer koja se na ovim prostorima izlegla još u osamdesetima evoluirala je danas do statusa fenomena, pa čak i trenda. Da bi ga se pobijedilo, ‘neprijatelja’ treba dobro upoznati – stoga vam u četiri nastavka donosimo klasifikaciju najvažnijih pojmova i imena iz svijeta turbo-folka iz pera novinara i pisca Emira Imamovića. Nastavak drugi…
Diskos: Izdavačka kuća iz Aleksandrovca, gradića u Srbiji sa manje od 10.000 stanovnika, središta regije poznate po grožđu i vinima različitog kvaliteta, od vrhunskih do, kako to biva u ovdašnjim vinarskim krajevima, onih od kojih ostaju epski mahmurluci i višednevni tupi bol u glavi. Iako je Diskos izdavao ploče različitih žanrova, najveći profit ostvaruje sa prvom petorkom turbo-folka, zvijezdama s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. No, ni ta priča, kao valjda sve one velike, nije počela sjajno: Sinan Sakić je prodao tek oko 2.000 kopija i ne zna se kome je gore bilo – njemu ili onima što su mu objavili LP. A onda je jedna firma iz Tuzle naručila još 5.000 i… Na kraju je ukupan tiraž bio 70.000! Najtiražniji pjevači Diskosa prodavali su godišnje i do dva miliona ploča, iako je njihovu muziku jugoslovenska komisija za šund okarakterizirala kao nedovoljno kvalitetnu, što je značilo nemogućnost reklamiranja na značajnijim elektronskim medijima i višu stopu poreza. Teško se može odrediti doba početka turbo-folka, no nije krivo kazati da se u tom žanru vrijeme mjeri od one godine u kojoj je Mile Bas (vidjeti pod Južni vetar), uspio Diskos nagovoriti da objavi prvi LP Sinanu Sakiću, dakle nekih godinu dana od smrti Josipa Broza Tita.
Džej: „Ako realno gledaš, 80 posto muzike je pokradeno iz Turske, Arabije i Grčke. Evo, na mojoj zadnjoj ploči ima četiri komada iz Turske i dva iz Grčke. Znači, od osam pesama šest je ukradenih. Jebo te, pokrao sam milion novčanika a da ne ukradem pesmu… Čuj pesma, barem kod nas još može da se krade. Jebi ga, nije ovo Engleska: tamo ako ukradeš pesmu, najebao si…”, kazao je Džej Ramadanovski, nekadašnji beogradski lopov, narodnjački Michael Jackson, Rom sa Dorćola i ljubitelj Olivera Dragojevića, opisujući prisustvo orijentalnih zvukova u najpopularnijem muzičkom žanru bivše Jugoslavije. “Brate, fol je u tome što su Turci bili 500 godina ovde. Pa ne možeš ti to tek tako da zaboraviš. Pola klope je Turska ostavila, od pasulja do sarme i baklave. A orijental je u krvi. Ta se muzika slušala i sve to ide sa generacije na generaciju. I dan-danas krademo muziku od njih, jebi ga – kvalitet. Oni su za nas izmislili muziku”, dodao je. “Nama” je, dakle, ostalo samo da napišemo riječi (vidjeti pod Tucaković Marina).
Gospoda: Ekrem Jevrić, Bošnjak s Kosova i Amerikanac po onome što mu piše u identifikacijskim dokumentima. Niskokvalificirani radnik, bauštelac, prevazišao je Sašu Barona Cohena i njegovog Borata. On, Ekrem Jevrić Gospoda, Borat kojeg razumijemo bez prijevoda, dokazao je kako je za estradnu slavu dovoljan manjak samokritičnosti, višak ambicija i neki od savremenih medija. Preko četiri miliona ljudi je vidjelo njegov spot za pjesmu Kuća pos’o na You Tubeu, a on nastavlja trijumfalni pohod duetom sa Švabom Šmitom – pravi, ali pravi Švabo pjeva balkanske narodnjake! – i pjesmom: Gola. Ekrem Jevrić Gospoda izgleda anoreksično, pjeva očajno, vjeruje u sebe i želi samo jedno – pare. Od slave, naučio je na vlastitom primjeru, niko nije platio struju.
Hitna pomoć: Lakše je danas naći fudbalera koji čita Kierkegaarda, nego turbo-folkera spremnog otpjevati: Na kući se odžak puši, na tavanu meso suši, ja sam seljak u srcu i duši. Još otkako je Miroslav Ilić pjevao kako je volio „devojku iz grada“ – što, inače, nije turbo-folk, niti Ilić s tim ima veze – mutirana narodna muzika koristi urbane motive. Odavno, dakle, u tim hitovima nema ovaca, livada, rijeka, sijena, kukuruza koji se povija pod vjetrom i sličnih (polu)idiličnih sličica iz seoskog života. Turbo-folk je zvuk gradova, betonskih blokova, širokih saobraćajnica i brzih automobila. Semafori, abortusi, diskoteke, asfalt, svilene postelje, mlijeko od kokosa za njegu kože… e, o tome se pjeva. I naročito o medicinskim ustanovama i bolestima. Sinoć sam opet imala trideset sedam sa pet, u hitnoj su rekli: pao imunitet, jedan je od hitova iz oblasti medicinskog melosa.
Južni vetar: Da je Radio Beograd plaćao više, da sviranje nije utihnulo nakon Titove smrti, da je Mile Bas dobio na lotu, možda nikada ne bi bilo Južnog vetra. „Bukvalno sam gladovao sa svojom porodicom. Onda sam shvatio da neki ljudi od kojih sam u autorskom smislu mnogo bolji, žive u izobilju. Oni su bili praktični, gledali su šta narod želi. Kad sam to uvideo, onda su počele stvari da se menjaju, ja sam imao šta da jedem, a mogao sam i da razmišljam da kupim svoj stan”, ispričao je Miodrag Ilić, dakle Mile Bas, osnivač Južnog vetra, orkestra čijih je pet izvođača gospodarilo jugoslovenskom estradom: Sinan Sakić, Dragana Mirković, Mile Kitić, Šemsa Suljaković i Kemal Malovčić, bili su Ilićev All stars tim. “Nikad se nije znalo ko je u stvari naša najveća publika. Da li Srbi, da li Muslimani, da li Bugari, da li Makedonci… Čak imamo fanove i u Hrvatskoj, Mađarskoj… Ima i onih tužnih anegdota iz rata u Bosni i Hrvatskoj. Pucaju jedni na druge, a jedni i drugi pevaju pesme od Šemse i od Sinana”. Južni vetar je do ekstrema doveo orijentalne zvuke u onome što se u početku smatralo novokomponovanom narodnom muzikom, Diskosu iz Aleksandrovca omogućio da radi u tri smjene, sa ergelom zavijajućih grla punio sportske dvorane i stadione, otkrivajući onima što se nisu pravili slijepi da Jugoslavija sa svih svojih šest republika i dvije autonomne pokrajine, nije država fanova Ekatarine velike, Azre, Idola, Josipe Lisac, Šarlo akrobate… nego majka domovina onih što iz sve snage pjevaju: Izdali me prijatelji, izdao me brat, izgubila sve sam bitke, al’ još vodim rat.
Nastavlja se…
Sljedeći nastavak: Kokainski vikendi, seksualne sklonosti i klavijature s greškom
(Tekst je izvorno objavljen u sarajevskom magazinu Dani; Ravno do dna ga objavljuje uz dozvolu autora)
Nastavak prvi: Vodič kroz muziku koja je sahranila i nadživjela Jugoslaviju
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
