tl;dr – nije im lako.
O položaju žena u Hrvatskoj premalo se govori, no posljednjih smo godina ponešto napredovali pa danas barem govorimo, umjesto da šutimo, a s riječi na djela ćemo kad tad valjda preći, zajedno s Niprijama, tamo negdje na izvoru rijeke Čikole. Da, pogađate, riječ je još jednom o tekstu o najvećem i najpopularnijem Hrvatu svih Hrvata, Marku Perkoviću Thompsonu koji će na Hipodromu za nešto više od mjesec dana okupiti ljudi valjda kao onomad papa, s razlikom samo u tome što se za papu danas ne možemo dogovoriti je li Lav ili Leon dok smo za Thompsona sigurni da je “Thompson”, a ne, na primjer, “Tommy”, “Rovova metla”, “Čikaški pisaći stroj”, “Čikaški klavir”, “Čikaški verglaš”, “sjeckalica” ili neki od drugih nadimaka spomenute popularne puške.
Bilo kako znamo ili ne znamo da je bilo, Marko Perković Thomspon (dalje u tekstu MPT) će na Hipodromu okupiti sve i svekolike Hrvate iz Hrvatske i inozemstva svih generacija i, ako već ne rodova, onda svakako spolova, a što uključuje i žene. I dok mnogi razglabaju o tome koliko je on domoljub ili nije, iskazuje li se domoljublje neplaćanjem poreza i slično, nitko se nije upitao jedno naizgled sasvim banalno pitanje – kako je ženama u Thompsonovim pjesmama?
‘Moli mala’ (1992.)
Prvi studijski album MPT izdao je (dobro, “objavio”, jer on ne izdaje nikada) 1992. godine. Na omotu albuma ga vidimo kako se lagano smiješi i fura popularnu fudbalerku, a album nosi ime “Moli mala”. I već tu daje se naslutiti kakav je položaj žena u Thompsonovim pjesmama, odnosno kako se MPT prema ženama postavlja – nadmeno i imperativno.
Prvi Thompsonov album i uopće je tekstualno više fokusiran na žene, nego na domoljublje. Prva je pjesma “Zmija me za srce ugrizla” u kojoj je, pogađate, žena istovjetna zmiji i to onoj zbog koje je MPT nesretan, smušen, izgubljen i otrovan. Zbog žena, pjeva on, prosuo je život i od žena nije dobio ništa više od praznih priča. Tipičan je to motiv iz mitologije i folklora, ali i iz patrijarhalno-kršćanskog naslijeđa u kojem su nam žene i zmije ili žene-zmije krive za sve i da nije bilo njih, još bi se dan danas nagi naganjali po Rajskome vrtu.
Sljedeća je “Grkinja” i to ona koja ga je “varala, dušu mu ranila i sve mu uzela” pa joj kratko poručuje da se “više ne vraća”. Pjesma “Naša prva noć” pak opisuje seksualni čin i noć u kojoj ženu nije sram u potpunosti se podati MPT-u na njihovu obostranu radost. Nakon nesputanog seksa dolazi “Anđelina” koja je po svemu sudeći, ili pokojna ili jednostavno nedostižna i MPT-u, ali i čitavoj njegovoj ekipi pa tako nije propustio spomenuti da je za njome nekad bila “luda cijela posada”.
Defileu žena ni tu nije kraj jer sljedeća je ‘slomila nokat jer je mislila da zna kopat’ pa je MPT utješno vodi na ples. Nakon toga slijedi blok pjesama o gonjenju bande preko izvora, a onda se opet vraćamo ženama. Prvoj jednoj maloj koja se varala kad je mislila da zna što je ljubav, pa onda Eli koju Thomspon želi (pun intended), onda jednoj “Smišnici” o kojoj sanja na bojištu pa onda još jednoj za koju želi da bude uz njega, e da bi na kraju rekao da je i sam pokušao shvatiti žene, ali mu to nije pošlo za umom, a što vidimo iz stiha “O Bože, ne shvaćam te žene” pjesme “Ja ću poći ove noći”. Ne shvaća zašto ga je “progonila do zadnjeg dinara” (tad još nije bilo kuna, op.a.) i ukrala mu sve bogatstvo, no spreman joj je oprostiti.
‘Vrijeme škorpiona’ (1995.)
I naredni album ‘Vrijeme škorpiona’ objavljen 1995. godine zapravo se više bavi ženama, nego Hrvatskom, osim u slučaju kad je žena jednako Hrvatska. Tako u polunaslovnoj “Škorpioni” MPT postulira: “želim te, imat ću te”, a tezu potkrepljuje mislima poput “Svuci se i zavedi me/ Ma nisi ti djevica/ Budi sada moja sva/ a poslije dobra ribica”, dok već u sljedećoj nagovara ženu da ga poljubi pod svaku cijenu (pun intended).
Pjesma “Moj grad” nije o ženama, ali ima neke od najurnebesnijih stihova poput strofe: “Depresivan sjedim u hotelskoj sobi/i ne sjećam se zašto sam ovdje/Načelnik zdravstvene službe (?!) kaže opasno je disati/i zato zapalio sam još jednu cigaretu i ne vidim tu nikakve opasnosti”. “Rock’n’roll” je, pak, o tome kako je on iz ekipe koja voli istoimeni žanr, pivo i, naravno, žene.
Zatim slijedi jedan pravi serijal o Juditama ovoga svijeta: jedna o “lažljivici”, pa onda o “bludnici”, pa odmah potom o “Anici kninskoj kraljici” koja je toliko fatalna da će MPT zbog nje zapaliti Krajinu do Knina i dva, tri srpska štaba, pa onda pjesmu “Satnija” što vjerojatno nije vlastito ime neke žene, ali se svakako radi o ženi (ili o ženi-Hrvatskoj) koju je cijela satnija željela.
Slijedi blok o seksu, e da bi se nakon griješenja bludno MPT brže bolje vratio Bogu s pjesmom “Povratak Bogu”. Blud je, međutim, i dalje snažno prisutan jer MPT tu zamišlja kreaciju svijeta uz velike orgije. Daljnji oporavak MPT je potražio u posljednje dvije pjesme u kojima pjeva o tome kako voli Hrvatsku, a koju apropricira neodređenom ženskom liku.
‘Geni kameni’ (1996.)
Došli smo i do 1996. godine i albuma “Geni kameni”, a retorika se značajno mijenja. Prvo što upada u oko jest da MPT u pjesmi “Ka bez duše” pjeva na dijalektu, a iako je tema opet žena, ovog joj je puta MPT inferioran – prvo kad klekne ispod Gospe da bi molio, a onda i kad saznajemo da neće moliti za sebe, već za svoju bolesnu dragu. Tako MPT Gospi nudi sebe u zamjenu za njen život, a ističe i da “jedan pramen kose njene vridi više od po mene”.
Takva se retorika ne nastavlja već u naslovnoj “Geni kameni” gdje se na svilenom kamenu rađaju mali Arijevci, a za što su po svoj prilici najzaslužnije upravo žene. Pjesma “Bez ljubavi” pjeva o ženi koja se udaje za drugoga, iako je MPT siguran da još uvijek voli baš njega, a također ima fantastično urnebesne stihove: “Kad se probudiš tu noć i moje ime zaustiš/ Kad te želja razvali/ Okrenut ćeš moj broj/ali javit će se stroj/’Hvala što ste nazvali'”.
Svakom sljedećom pjesmom promjena retorike s početka sve više kopni. U “Tamburaškoj” MPT pjeva o tome kako je “jednu ženu ljubio, a s drugom zoru čekao i to joj nije rekao”. I ovdje ima urnebesnih stihova kao što je “noćas vino mene pije”. Numera “Zašto baš nju” trebala bi valjda preispitivati snagu vjere odnosno kušnje da se u Boga uzdaš i onda kad ti uzme najdražu ženu.
“Ovo mi diže tlak” također je jedna od urnebesnijih pjesama u kojoj MPT poput Franka Zappae muči muku sa svojim plesnim cipelicama, a usput se napaljuje na svoju plesnu družicu o kojoj saznajemo sljedeće: “A ona sidi/ Zavidala se za stolicu/ Jer šta bi ona mantala glavon/ Kad ona studira medicinu i svira klavir/ Ćaća joj u stranci na vlasti/ Mater joj dobra sa ćaćom/ Pa je dobro i njoj”.
“Božićna” je o Božiću, ali je zato “Draga” o MPT-ovoj dragoj kojoj iskazuje svoju nepokolebljivu vjernost. Slično se nastavlja i u “Kako mi je noćas teško” u kojoj je MPT-u teško noću i to zbog žene, a završna “Ima nešto vrijednije od zlata” još jednom za kraj potvrđuje da su Thompsonove preokupacije vrlo eksplicitno i doslovno najprije žene, a tek onda domovina.
‘Vjetar s Dinare’ (1998.)
Godina je 1998. i stiže “Vjetar s Dinare”. Prijelomni je to trenutak za MPT-a koji sve više pjeva o ženi-Hrvatskoj ili domovini Hrvatskoj, a sve manje o ženama kao ljudskim bićima s najgorim manama ili predmetu njegove požude. Tako u otvaračici “Zaustavi se vjetre” prvo vjetar s Dinare pita kako je njegova draga, zatim pita kako mu je mati otkad nije s ocem pa kako je brat i na kraju kako je baka.
Ova je pjesma zapravo osuvremenjena verzija tipičnih motiva lirike pjesnika hrvatskog romantizma i hrvatskog preporoda o Hrvatu koji je iz ovog ili onog razloga u tuđini, no misli su mu s Hrvatskom i s članovima obitelji kojih se ili prisjeća ili ih u prenesenom značenju nalazi na drugom mjestu, u drugom ljudima ili simbolično u nekim sasvim drugim stvarima.
Sjetimo se samo Petra Preradovića i njegovog ‘Putnika’:
“Zašto tebe nijesam slušo
Kad si meni govorila
Ne idi sinko od matere,
Koja mekan krevet stere
Tebi usrijed svoga krila!
Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne idi od krova očinoga,
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!”
Govoreći s sobom tako,
K kolibici jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.
Otvarajuć sve polako,
Zamišljena: Tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
‘Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!
Ne znam gdje sam – kud sam zašo
Noć me je stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustini!
Jedno je napisano 1846. godine, drugo 1996., a razlika je samo u ovih 150 matematičkih godina između. Ostali motivi poput staza, kamenja, tuđine, umornog putnika i slično, u sasvim su istoj funkciji kao i u MPT-ovoj lirici.
Vratimo se mi, međutim, ženama. I u “Prijateljima” se MPT prvo osvrće na žene i činjenicu da više nisu što su nekad bile, a tek onda se prisjeća svojih ratnih drugova. Red domoljublja, red napitnica pa opet malo lažljivih žena zbog kojih se muškarci eksplicitno opijaju kao redom u “Dobro jutro”, “Crne noći, bijeli putevi” i “Pijem dušo”. Nakon toga gmiže opet jedna žena-zmija u “Zašto si se okomila na mene”, zatim jedna o ženi koju je ostavio i na kraju “Pukni puško” (nikako ne “Puče puška”) u kojoj je MPT već toliko sluđen ženama da prijeti suicidom. Još jedan album, još jednom, ipak, Žene 1 : Domovina 0.
‘E, moj narode’ (2002.)
Teško je, ali moramo ustrajati – za žene! Početak novog milenija donio je i dašak osvježenja u MPT-u liriku i motiviku. U ABBA-inom “Super Trooperu”, odnosno hitu “Iza devet sela” konačno imamo i novi motiv – žene kao šumske vile. Prava je to pastoralna pjesma u kojoj MPT poput Schwarzeneggera u onom memu sjedi u šumi okružen svim vrstama divljih i mitoloških životinja. Red domoljublja, antikrista, sotonista i komunista, slovo o Bogu i suicidu, seks na polju pa opet o Bogu pa onda amalgam svega, i rata i žena-vila i vina i Čikole i do kraja nekoliko “preradovićevskih”.
‘Bilo jednom u Hrvatskoj’ (2006.)
Veliki zaokret dolazi 2006. godine best sellerom “Bilo jednom u Hrvatskoj”. Ovdje se MPT napokon odmaknuo od žena i u potpunosti se okrenuo apokrifnoj hrvatskoj povijesti. Latinske invokacije, Bog, bijeli vitezovi, mačevi, krv, Zemlja, ratnici, zora, šahovnica, sveta zastava, miševi koji izlaze iz rupa, kletva kralja Zvonimira… U takvom pomahnitalom ratničkom kovitlacu mjesta ženama nema, osim dvjema – Divi Grabovčevoj i Lipoj Kaji. Jedna je hrvatska mučenica, a druga je metafora za strah da ćemo Hrvatsku opet dati nekom drugom.
‘Ora et labora’ (2013.)
Na kraju se vraćamo na početak, ali opet s odmakom od žena. Umjesto “Moli mala”, tu je “Moli i radi”, odnosno “Ora et labora”, album iz 2013. godine. Od deset pjesama, žene se spominju tek u dvije – kraljica Katarina u ‘Bosni’ i neodređena draga u “Samo je ljubav tajna dvaju svjetova”. Sve ostale pjesme vjerojatno su o protivljenju ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Zaključak
MPT je statistički gledano o ženama ispjevao više pjesama nego o domoljublju i domovini, osim ako bismo išli toliko daleko da tumačimo svaku ženu kao metaforu za Hrvatsku, a tek je od novog milenija zagazio dublje u ‘čisto domoljublje’.
Što se pak tiče odgovora na pitanje iz naslova ovog teksta, ženama u MPT-ovim i nije baš lako. One su ili lažljive ili bludne ili zmije, one su objektivizirane i predmet su požude čitavih satnija i posada napaljenih muškaraca, one ne znaju raditi, ali zato znaju moliti, one su spremne ispuniti sve želje svojih muškaraca, one su nevjerne, one su se pokvarile odnosno nisu više ‘kao prije’ u nekom neodređenom povijesnom vremenu kada su bile časnije i kvalitetnije (istovjetno kao i Hrvatska jer neodređeno povijesno vrijeme pretpostavljene slave temelj je svih nacionalizama i fašizama; najrecentniji primjer je “Make America Great Again”), one su krive što se muškarci opijaju, one su majke, ali samo u biološkom smislu predodređenosti da rađaju djecu odnosno služe kao alati razmnožavanja, a njihova se djeca spominju samo ako su sinovi, one su muškarce stajale života, a ponekad gotovo i suicida, zbog njih su muškarci gubili svu svoju imovinu… Tek kasnije postaju neka druga mitološka bića (vile), povijesne ličnosti ili jasne metafore za Hrvatsku. One su i za nešto više od mjesec dana na Hipodromu gdje će sve to o sebi srčano i grleno pjevati s MPT-om u glas.
Možda bismo trebali dvaput razmisliti o tome tko su pravi domoljubi – oni koji o ženama pjevaju na način na koji to čini MPT ili možda oni koje se upravo optužuje da nisu domoljubi ili da su “mrzitelji svega hrvatskog”.
Valja priznati i podsjetiti se da je motiv muškarca koji pati za ženom, bilo da se radi o njenoj ljubavi ili njenom tijelu, valjda jedan od najstarijih motiva književnosti uopće, a zbog čega su zaraćivale čitave zemlje. Posljedično se to preselilo i u tekstove popularne glazbe i nema tu ničeg čudnog ili spornog osim tri stvari – stila, ukusa i zadržavanja određenog poštovanja i vrijednosti.
U vremenu u kojem sve više govorimo o položaju žena u Hrvatskoj, a što nažalost ne znači po inerciji i da je njihov položaj bogzna koliko bolji nego što je bio prije, ali u kojem istovremeno, na primjer, raste femicid, možda bismo trebali dvaput razmisliti o tome tko su pravi domoljubi – oni koji o ženama pjevaju na način na koji to čini MPT ili možda oni koje se upravo optužuje da nisu domoljubi ili da su “mrzitelji svega hrvatskog”. Možda bi se ususret najvećem hrvatskom sastanku na Hipodromu od dolaska pape trebali još jednom zapitati što bi to trebalo biti “sve hrvatsko” i što bi o ovom MPT-ovom “svemu hrvatskom” mislio tadašnji ili sadašnji papa kada bi se 5. srpnja sa svima našao na tom istom Hipodromu.
Poznati su eksperimenti kojima se pokušalo pokazati koliko manipulacija jezika ili (ne)poznavanje konteksta može utjecati na čitateljevu percepciju toga što interpretira pa ćemo i ovaj tekst završiti upravo jednim takvim eksperimentom, a ti, “dragi štioče”, pokušaj bez “guglanja” procijeniti jesu li sljedeći stihovi MPT-ovi i domoljubni ili ih je napisao neki od prominentnih protivnika ove naše republike Hrvata.
“Nikad mi nije rek’o, da to se smije
da nisam manje muško ako plačem, nije
A sad ga nema da ga pitam gdje to griješim,
Stari bi znao da zbog toga nisam mekši.
Ja tražim sebe kako umijem i znam
Zbog toga često samo zatvorim se sam
Grizem samoću, prekopavam misli
Po tome tata i ja smo valjda isti.
Sve manje marim to što drugi će mi reći
Sve više tražim mir i ono što me liječi
Da sinu budem uzor, da mu pokažem da može
Da mogu, da može, k’o što mog’o je on.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
