‘Plafon’, krajem prošle godine objavljeni i na većinu godišnjih izbora najboljih izdanja uvršteni album Kandžije, u petak je u prepunom Boogaloou doživio svoju koncertnu promociju koja je taj studijski materijal, kao i njegove prethodnike podigla na neusporedivo višu razinu.
Glavni razlog za to su, što sam već puno puta i napisao, Gole žene, jedna od svirački najmoćnijih formacija na našoj sceni koja s nevjerojatnom lakoćom ‘šalta brzine’ i pleše među žanrovima, efektno ubacujući i dijelove rock standarda poput uvoda u „White Room“ Creama kojim su Kandžiju i vjernog mu sidekicka Toxaru dopratili na stage ili Bowijeve „Let’s Dance“, savršeno ukomponirane u „Crkvu“. Hitove „Nema labavo“, „Đuro“ ili „Kruva masti paprike“ na pozornici tako prati brutalan crossover koji ih povremeno pretvara i u nešto na tragu Beastie Boysa, Rage Against the Machine ili srpskih Straight Jackin, a i glazbeno manje zanimljive stvari poput ‘himne’ influensera „Nemoguće“ ili „Bajkerice“ sinoć nisu bitno zaostajale za najboljim trenucima opusa Stjepka Galovića.
Treba napomenuti da je, iako relativno svjež, novi materijal jako dobro prihvaćen pa su „Državna sisa“, „ZAMP“, „Seljak“, „Turbo kvart“ i „Magična butra“ izazvale jednako snažnu reakciju kao bilo što s albuma „Nema labavo“ ili „Koktel od rakije“. Općenito, činilo se da i Kandžija i ekipa u Boogaloou, čak i da su htjeli, nisu mogli povući pogrešan potez, pa je skoro svaki refren imao nekoliko stotina pratećih vokala u publici.
To je, prema sudu gorepotpisanog, najlakše objasniti činjenicom da je svojim stihovima, u kojima iskazuje izuzetan talent da se s primitivizmom, korupcijom, mržnjom i drugim hororima koji sve više stežu obruč oko naših života, obračunava ismijavajući ih i dovodeći do apsurda, onako kako to rade jedni Atheist Rap, pa čak i Zabranjeno pušenje u originalnoj fazi.
U takvim okolnostima vrhunce ovog nastupa nezahvalno je, gotovo i nemoguće izabrati pa ću za kraj spomenuti i nekoliko propusta, bez iznimke vezanih uz goste. Solidan hype koji se podigao oko specifičnog i osebujnog pjesnika/storytellera skrivenog iza pseudonima stranac u petak ipak nije opravdan, za što je, međutim, on sam najmanje kriv. Originalno obećavajuću zamisao, prema kojoj se na sceni pojavljivao u formi kratkog intermezza i svoje stihove izvodio praćen samo neobičnim i nedovoljno jako ozvučenim afričkim instrumentom zvanim heng, prilično je unazadio žamor okupljenih, sasvim razumljiv uzmemo li u obzir zavidnu količinu ispijenih piva i navijačku atmosferu, dosta nespojivu s ispovjednom, introvertiranom prirodom strančevih poema.
Usprkos tome, njegovo premijerno pojavljivanje pred publikom ipak možemo nazvati uspješnim, posebno jer je posljednjom, pokojnom ocu posvećenom „Još ništa se ne zna“ s briljantnog albuma „Matan“ uspio privući pažnju i najnabrijanijih. Sličan dojam ostavile su i violinistice Barbara Vlainić i Daria Cossetto koje je u potpunosti nadglasala tutnjava Golih žena i versovi Kandžije i Toxare, no ti nedostaci nisu pokvarili dojam zaista dobrog koncerta i više nego uspjele promocije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
