Kel Assouf ‘Black Tenere’ – moderniji zvuci pustinje

Iako bi im se ime s tuareškog jezika tamašeka moglo prevesti kao “Nostalgični”, glazba Kel Assoufa zapravo ostavlja manje nostalgičan dojam nego ona bendova kao što su Tinariwen i Tamikrest, čije pjesme prema njihovim vlastitim riječima mnogo duguju klasičnom rocku Dire Straitsa, Boba Marleyja ili Pink Floyda.

  •  
  •  
Kel Assouf “Black Tenere”

Izdavačka kuća koji odličnim odabirom izvođača čiju glazbu objavljuje žanr world musica održava uvijek atraktivnim, Glitterbeat Records, nastavlja izvanredan niz ovogodišnjig izdanja nakon što je u siječnju predstavila fantastičan album sedamdesetpetogodišnjeg pakistanskog pjevača Ustada Saamija “God Is Not A Terrosrist” i to prošli tjedan izbačenom pločom “Black Tenere” trija Kel Assouf. Već po samom imenu jasno je kako je riječ o još jednom izdanju koje korijene vuče s afričkog kontinenta i Sahare, područja s kojeg je Glitterbeat izvukao neke od svojih najslavnijih imena poput tuareškog benda Tamikrest i brojnih drugih.

I Kel Assouf predvodi jedan Tuareg, točnije gitarist i autor pjesama Anana Harouna iz Nigera, domovine još jednog slavnog desert blues izvođača, Bombina. Anana je stacioiran u Belgiji, a bend uz njega još čine i klavijaturist Sofyann Ben Youssef te bubnjar Olivier Penu. Iako bi im se ime s tuareškog jezika tamašeka moglo prevesti kao “Nostalgični” (Assouf je pustinjska inačica srodnih pojmova kao što su blues u Americi ili saudade u Portugalu), njihova glazba zapravo ostavlja manje nostalgičan dojam nego ona bendova kao što su Tinariwen i Tamikrest, čije pjesme prema njihovim vlastitim riječima mnogo duguju klasičnom rocku Dire Straitsa, Boba Marleyja ili Pink Floyda.

Naravno, sličnih se utjecaja može naći i kod Kel Assoufa, premda njihov izričaj djeluje svježje i modernije od onoga gore spomenutih. Zasluge za to djelomično se mogu pripisati spremnošću Haroune i ekipe da eksperimentiraju i s elektronikom, a zvuk im dodatno od ostalih predstavnika odvaja i Ben Youssefovo fantastično baratanje tipkama koje kvalitetu podiže na neku novu razinu na više od jedne pjesme albuma. Klavijaturist osim toga potpisuje i produkciju izdanja koja je također za svaku pohvalu.

Ploču otvara najavni singl “Fransa” rifom koji se može tumačiti kao spajanje afričkog desert bluesa s kalifornijskim desert rockom, a sve ono što slijedi je također atraktivno kombiniranje elemenata tradicionalne glazbe Kel Tamasheka (kako Tuarezi više vole da ih se zove) poput ritma održavanog pljeskom dlanovima i call and response pjevanja sa suvremenijim tekovinama rock and rolla zapadnoga svijeta. Bit će tu i žešćih uboda poput razornih udaraca po bubnjevima na “Tenere”, postupnog građenja atmosfere kao u narednoj “Aloychan”, ali i meditativnijih izleta poput “Tamatant” koja djeluje poput svojevrsnog duhovnog pročišćenja glasom i gitarom, bez čvrstog ritma koji čini okosnicu ostatka albuma.

“Black Tenere” ujedno je dodatni dokaz bogatstva tuareške glazbene tradicije izvan granica domovina ovog nomadskog naroda, kao i protuargument tezi da sva njihova glazba zvuči jednako. Budući da su izvođači poput Tinariwena, Tamikresta i Bombina stari znanci domaće publike, svakako treba dodati i Kel Assouf na listu poželjnih saharskih susreta na nekoj od naših pozornica u skorijoj budućnosti.

Ocjena: 8/10

(Gltterbeat, 2019.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X