Album koji je, baš poput Doca Hollidayja na naslovnicama starih petparačkih romana, došao tiho i isti čas ušao u legendu, kao manifest snage neospornog talenta najboljeg repera generacije i već sad je upisan među njegova najsnažnija djela.
Sukobi pjesmama nisu ništa novo u rapu, zapravo su dio hip hop kulture, ali onaj ovogodišnji između Kendricka Lamara i Drakea bit će upamćen u povijesti, ne samo zbog visokog profila sukobljenih strana, već i po tome što je imao jasnog pobjednika. To je naravno bio K-Dot koji je svakom pjesmom koju je izbacivao na praktički dnevnoj bazi postajao sve bolji, sve okrutniji i sve efektniji, da bi na kraju izveo coup de grace ili rječnikom Mortal Kombata zadao Kanađaninu fatality pjesmom “Not Like Us”, zaraznom i oštrom kritikom koja nije samo postala instantnim hitom i našla put čak i do konvencije Demokratske stranke ovog ljeta, već je autoru donijela i nominacije za Grammy u kategorijama pjesme i snimke godine.
U plodove pobjede nad Drakeom moglo bi se upisati i najavljeni nastup Kendricka na poluvremenu sljedećeg Superbowla, no i sve češće po internetu potezano pitanje: može li ga se sada prozvati najboljim reperom svih vremena. Naravno, još prije gotovo deset godina plasirao u natjecanje za tu krunu kad je objavio epski “To Pimp a Butterfly” oplemenjen gostovanjima brojnih imena s jazz i fusion scene, a ovaj je vikend mrtav-hladan bez ijedne riječi najave ili upozorenja servirao novi album “GNX” koji bi mogao zauvijek donijeti odgovor na to pitanje.
Već na samom početku ploče “Wacced Out Murals” čujemo Kendricka koji sa 37 godina na ostatak svijeta gleda sa svog trona, poput nekog komptonskog Smail-Age Čengića aguje nad svijetom hip hopa i dijeli pravdu nad svima za koje smatra da mu nisu pokazali dovoljno poštovanja, pa tako šamare u prolazu dobivaju Lil Wayne i Snoop Dogg. K-Dot je oštar i fokusiran, produkcija moćna, ali ne prenapadna (potpisuju je, između ostalih, Mustard, džezeri Kamasi Washington i Terrace Martin, a u velikoj mjeri neočekivano i Jack Antonoff poznat po suradnji s pop zvijezdama kao što su Taylor Swift, Lorde i Lana Del Rey).
Na sljedećoj “Squabble Up”, Lamar podiže igru na višu razinu, pokazuje zašto je i majstor flowa i deliveryja te i tehnički gledano jedan od najsposobnijih jezika u hip hopu, dočim na “Man in the Garden” poput mantre ponavlja “I deserve it all” s takvim samopouzdanjem i uvjerenošću da se morate s njim složiti. Riječi samohvale u hip hopu najčešća su tema tekstova, no kad Kendrick Lamar govori o sebi, to nisu samo isprazna hvalisanja. Potpuno samosvjestan i na samom vrhu svojih sposobnosti, on doista zaslužuje sve.
Sa svoje pozicije najvećeg moćnika u hip hopu današnjice, Kendrick se na novom albumu nije okružio razvikanim imenima već daje priliku mladim i neafirmiranim snagama. Najpoznatije ime koje će se uz njegovo naći među gostima je SZA na možda mrvicu slabijoj pop karici (ako takvo nešto na ovakvom albumu i može postojati) “Luther” i završnoj “Gloria” koja kroz ljubavne metafore govori o Lamarovom kompleksnom odnosu s pisanjem, no ne trebate se sramiti ako ne znate tko su primjerice Dody6 (“Hey Now”), Lefty Gunplay (na moćnoj “TV Off” s gudačima i puhačima) ili pak Hitta J3 i YoungThreat na koje svakako treba obratiti pozornost jer briljiraju na naslovnog pjesmi albuma.
Možda najveći biser dolazi u obliku pjesme “Reincarnated” u kojoj Lamar bijesni probijajući se kroz svoje zamišljene prethodne biografije – koje bi prema opisu mogle pripadati Johnu Leeju Hookeru i Billie Holiday – i ovog sadašnjeg života preko samplea posuđenog od velikog prethodnika 2Paca, do posljednjeg udarca kojeg majstorski servira stihom: “I rewrote the devil’s story just to take our power back.”
Osim toga valja napomenuti i da je saga u nastavcima zvana “Heart” dobila i svoj šesti izdanak, koji je vrlo dobar, ali ne doseže razinu “petice” koja je semplirala Marvina Gayea praćena sjajnim deepfake videom i zasjenila sve što je nakon nje uslijedilo na albumu “Mr. Morale & the Big Steppers” koji je izišao ubrzo zatim.
“GNX” je, baš poput Doca Hollidayja na naslovnicama starih petparačkih romana, došao tiho i isti čas ušao u legendu, kao manifest snage neospornog talenta najboljeg repera generacije i već sad je upisan među njegova najsnažnija djela i album koji potvrđuje obećanje nezaustavljive izvrsnosti kakav premda barem vrlo dobri “DAMN.” i “Mr. Morale” pod pritiskom te potvrde nisu uspjeli biti. I sad je jasno ono što kaže i Tyler, the Creator na svojoj tek mjesec dana staroj i jednako sjajnoj “Chromakopiji”, da dok je Kendricka, svi se oni ostali mogu nadati da će biti tek drugi najbolji.
Ocjena: 10/10
(pgLang / Interscope Records, 2024.)