Treći studijski album britanskog benda s privremenom berlinskom adresom ukazuje na to da ćemo ubrzo dobiti novu senzaciju.
Za Londonski sastav Kerala Dust bilo je ključno preseljenje u Berlin u vrijeme Brexita i time se potvrdilo ono staro pravila da „Berlin ima ono nešto“. A to „nešto“ utkano je u ponajbolje albume mnogih legendarnih glazbenika. Dakle, Kerala Dust je samo najnoviji primjer eksplozije kreacije koja je svojevremeno otvorila neke nove horizonte Davidu Bowieju, Iggyju Popu, pa i grupi U2.
Za to je ponajviše zaslužan pjevač i tekstopisac Edmund Kenny, inače odrastao u Zurichu u Švicarskoj. Taj veliki pomak u novom čitanju krautrocka isprepletenog s rejverskim pečatom Kerala Dust je isporučila 2023. na albumu „Violet Drive“ ujedno i prvom izdanju za etiketu Play It Againg Sam, a dovela do savršenstva na novom albumu „An Echo Of Love“, jer je berlinsku agenda švrljanja i upijanja svega što diše u klupskom životu bend sproveo u globtrotersko snimanje albuma.
Toskana, Austin, Berlin, Zürich i Rim bile su tako studijske lokacije, što je Edmund Kenny opisao kao hvatanje određenog stanja uma, oblikovanog njegovim osobnim iskustvima, posebno nakon turbulentnog razdoblja koje je uslijedilo po svršetku turneje 2023. godine.
Organski zvuk „An Echo Of Love” albuma dobrim dijelom duguje pridruživanjem novih članova; klavijaturista Tima Gardnera i bubnjara Pascala Kariera. Kenny pak posjeduje sposobnost sličnu pokojnom Lou Reedu, a to je da i svojim prigušenim narativnim stilom pjevanja stvara moćnu sineastičnu atmosferu u kojoj kao da su isprepleteni momenti europskog noira s američkim filmom ceste. Zvučno je to mješavina utjecaje techna, krautrocka, punka, američkog, ali i pustinjskog malijskog bluesa, dok s druge strane gotovo i da nema utkanog tipičnog britrock zvuka današnje scene s Otoka.
Kerala Dust su tako dobili efekt svjetskog benda kojeg bi po zvuku lako mogli izmjestiti u New York ili Pariz, s obzirom da bravurozno vladaju plesnom post punk estetikom na koju nas je navukao LCD Soundsystem, ali su zvučno ogoljeniji, dok njihov low-fi nimalo ne gubi na raskošnosti cjelokupne priče s obzirom na vraški dobro poigravanje zvučnim elementima koji ovisno od pjesme do pjesme bivaju gurnuti u prvi plan – ponajviše sola, koja su očigledno opet u modi.
Uvodna „Echoes Of Grace“ odmah pogađa europskim šarmom jer je bilingualna, tj. Kenny je pjeva na francuskom i engleskom jeziku – kao da želi u startu dati do znanja kako Kerala Dust nije samo još jedan britanski bend, dok „How The Lights Get In“ svojim živahnim ritmom i prigušenim synthovima stvara uistinu famoznu noir atmosferu, pored toga što ima izvrsni hit petencijal, pa ne čudi da je i odabrana za singl.
No da je i to tek bilo hvatanje zaleta svjedoči „Bell“ koja je nevjerojatni hibrid bluesa i krautrock promišljanja, ali i hrabrosti s obzirom da su uistinu rijetki moderni britanski bendovi koji bi se usudili uhvatiti u koštac s boogie ritmom, koji uz to zvuči kao da ga je promišljao neki berlinski underground techno DJ.
Hipnotički groove nastavlja izvrsna „The Orb, TX“ koja baš najviše miriše na LCD Soundsystem, ali isprepletena je igranjem slide gitare, retro klavijatura i napadnog syntha, što grupu Kerala Dust dovoljno uzvisuje u maštovitosti. Mistično-mantrički duh još više raspaljuje „Eden To Eden“ kroz koju kao da Kenny i ekipa traže spojke između američkog i malijskog bluesa – od jednog (zvučnog) raja do drugog i to sve prožeto izuzetnom dozom psihodelije.
„Love In The Underground“ ponovno sve vraća u okvire organskog plesnog groovea koji u svom finalu donosi izvrsnu desert blues zvučnu eskapadu. „Beyond The Pale“ hoda „korakom Toma Waitsa“, a opet Kenny i iz te situacije izlazi kao pobjednik jer mu ni u primislima nije bilo vokalno kopirati spomenutu „gaslight“ ikonu.
Skok u rejversko ozračje s „I Remember You A Dancer“ dokazuje nevjerojatnu vibratantnost skakanja iz stila u stil na ovom albumu i u njegovom finalu, kao što i predzadnja „Down With The Night (Pt. II)“ učvršćuje misao da ovaj uradak nema slabu točku među svojih deset brojeva. To se, naravno, potvrđuje i u posljednjoj „The Bay“ koja sve „ispraća u suton“ na tragu sanjivog dueta a la Jane Birkin i Serge Gainsbourg. Pravi classy europski pečat na kraju.
Time je „An Echo Of Love“ uistinu djelo koji glazbeni sladokusci ne bi smjeli propustiti. Tu pridodajem i nadu da će netko od domaćih promotora na vrijeme dovesti ovaj bend i do nas prije nego li postane preskup. A postat će. Posebno s ovakvim albumom.
Ocjena: 10/10
(Play It Again Sam, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
