Keziah Jones u Beogradu – blufunk detonacija

‘Vi ste previše funky. To su mi svi rekli.’, izjavio je Keziah Jones beogradskoj publici prije nego li je otpočeo koncert u Bitef Art Cafeu i dokazao kako nitko ne može biti više funky od njega, naravno na sveopće zadovoljstvo.

  • 1
    Share
Keziah Jones u Beogradu (Foto: Marko Ranđelović)

Keziah Jones nastupio je u petak 26. srpnja na ljetnoj pozornici beogradskog Bitef Art Cafea unutar zidina tvrđave na Kelemegdanu. Dobro osmišljeni prostor kapaciteta za oko 700 posjetitelja možda je više pogodan za partyje, obzirom na neobični bočni položaj pozornice unutar njega. No Jonesu i njegovom pratećem bendu to nije predstavljalo nikakav problem. U više od dva sata isporučili su tvrdi i vrući funk dodatno podižući temperaturu te ionako usijane ljetne večeri.

Keziah je uživo neposredan i komunikativan i od samog početka angažiran na dizanju pozitivne tenzije i ekspresnog uključivanja svih prisutnih u blufunk ekspres. “Where’s Life” bila je prva na redu. Ne događa se često da glazbenik otvori koncert jednim od svojih najvećih hitova, no bi je to taj Jonesov potez direktne inicijacije publike u ono što je slijedilo. Gotovo da je deklarativno dao do znanja da njegov opus nema slabih strana i da hitovima nije nužno mjesto na kraju koncerta. Kad je uvodni dio nastavio s pjesmama s prvijenca “Blufunk Is A Fact” bilo je jasno kako je koncert složen u duhu diskografskog putovanja od samih početaka tj. 1992. godine.

Keziah Jones u Beogradu (Foto: Marko Ranđelović)

Njegov urođeni osjećaj za ritam bio je fascinantan, gotovo je bilo nestvarno da toliku količinu groovea i harmonije proizvode svega tri čovjeka na pozornici. Bilo je to istinsko proživljavanje “Million Miles From Home” osjećaja u kojem su Jonesovi prsti pripadali vragu, a glas anđelima. Čak i kad je ušao u svoj distorzirani hendrixovski period s albuma “African Space Craft” nije se gubio taj njegov karakteristični blufunk štih po kojem je prepoznatljiv na milje udaljenosti.

No nije to samo bila benigna funk zabava, Keziah je unio sasvim dovoljno angažiranih elemenata, progovarala je iz njega Afrika kakvu je osjećao i Fela Kuti, bila je to Afrika spremna na detonaciju, Afrika kojoj je 2004. bio posvećen “Black Orpheus”. Keziah Jones nije spustio tenziju ni kad je sam s gitarom ostao na pozornici pred kraj koncerta. Bio je jednako eksplozivan i emotivan u tom meddley u kojem je publika pjevala tako da je povratak basiste i bubnjara na pozornicu fluidno vodio ka katarzi. Kako je pjesmama s albuma “Blufunk Is A Fact” koncert počeo, tako je i završio. “Rhythm Is Love” bilo je zaključak koji kao da je prirodno došao kao takav na kraju večeri.

Keziah Jones u Beogradu (Foto: Marko Ranđović)

No prava završnica ubrzo je pustala još spektakularnija. Finalni udarac došao je s “All Along The Watchtower” – Dylanova poezija i Hendrixov stav mutirani kroz Jonesov funk. Raspoloženje je bilo kao da se podiže mini revolucija. Bio je to koncert koji je pružio jednako zadovoljstvo fanovima, zatim frikovima nabrijanima na gitarske instrumentalne vratolomije, kao i onima koji o Kezaihu Jonesu i ne znaju previše.

Tako da je pomalo poražavajući zaključak kako je svih ovih godina ovaj izvrsni glazbenik konstantno ispod radara hrvatskim glazbenim promotorima, posebice ovog ljeta kad se Keziah ‘mota po komšiluku’, a mogao bi bez problema podići zvučni vihor s bilo koje od pozornica naših festivalskih pozornica. Možda jest malo pao u zaborav, ali ono što ova vitalna crna pantera izvodi na pozornici provjereno svakoj duši može otpuhati glazbenu amneziju.

  • 1
    Share

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X