Double bill koncert zagrebačke Klinike Deniska Kataneca i beogradskog proto tipa bio je pun pogodak sinoć u Vintage Industrialu.
„Sve u svoje vrijeme, al’ koje moje vrijeme?“, kao da je s dna svoje ogoljene duše paranjem vlastitih glasnica izvlačio Denis Katanec. Stajali su ti stihovi iznad publikom ispunjenog Vintage Industriala i kao da je vladala magija među mnogima koji su u njemu prepoznali svog urbanog poetu koji kao da se cijelu svoju karijeru bori sa svim tegobama protoka vremena koje klizi kroz prste i ne dozvoljava čovjeku da se ostvari.
Zvučali su ti stihovi pjesme „Digresija na Zeku II” proročanski i prije dolaska korone dok je Klinika okupljala svoju sljedbu koja se malo-pomalo okrupnjavala sa svakim novim koncertom, zatim sudbinski kad je objavljen album „Jada Jada“ usred korona-perioda, a sinoć nekako još jače u trenutku dok se Amerika ponaša kao poludjeli i ucjenjivački imperij. Koliko god vremena išla iz lošeg u lošija, lijepio se svima za uši repetitivni stih očajnika: „Al’ koje moje vrijeme“.
Klinika Denisa Kataneca je na putu da postane bend generacija, jer neki novi klinci sinoć nosili su žar koji je nakon svake pjesme gromoglasnim odobravanjem dočekivao i ispraćao svaku pjesmu koja se našla na repertoaru. Dogodilo se da su pjesme s posljednjeg studijskog albuma „Kao zao kor“ doživjele isti status kod publike kao i one s prijašnjeg „Jada Jada“, kao i s „Roda“ i „Nikte zorje“, a sjećam se dobro da su prije dvije godine unosile mali disbalans među koncertne poklonike, u smislu da su se poklonici malo dvoumili oko njih, ali to je bilo uglavnom iz razloga jer su tada bile nove.
U međuvremenu su se „Srećko iz zemlje trećeg svijeta“, „Konj“, „Elliot“, „Vampiri“ i „Ženu“ i posebno naslovna „Kao zao kor“, između ostalih, zapekle kao nezaobilazni koncertni aduti, a to baš nisu česte situacije kad su albumi u pitanju, da se epitet „kultni“ lijepi za svaki koji izađe.
Denis Katanec nije propustio priliku javno podržati i grupu ŽEN koja je proteklih dana bila na udaru homofobije pred današnji koncert najavljen u Slavonskom Brodu posvetivši joj pjesmu „Završni pad V.S.“ što je donijelo i huk podrške iz redova publike, što samo govori u prilog tome da treba svaki put glasno reći: „Ne“ bilo kojem obliku homofobije u ovoj ionako homofobijom previše izmučenoj zemlji iz koje se ljudi i dalje iseljavaju zbog iživljavanja kojekakvih primitivaca koji se osjećaju pripadnicima većine koja bi krojila neke primitivne moralne obrasce koji ne dolikuju ovom vremenu. Iscurilo nam je strpljenje za onu: „sve u svoje vrijeme“ za sve takve i slične napade jer ovo je također i naše vrijeme. Drugog nemamo, pa je bar red vratiti u ophođenje neke okvire pristojnosti preko kojih se ne bi smjelo olako prelaziti, bez obzira što većina mislila o manjinama. Neka zadrže to za sebe kad je riječ o javnom prostoru.
Bio je to sinoć predivan koncert u kojem su članovi Klinike Denisa Kataneca još jednom dali sve od sebe, iscijedili se emotivno, znojem natopili svoju odjeću i zbog spomenutog nosio i jednu plemenitu širu sliku sa sobom.
Jučerašnji koncert Klinike bio je drugi po redu zajednički koncert s beogradskom grupom proto tip (prvi je održan u Beogradu) s kojom se Klinika pronašla u srodnom lirskom momentu. Proto tip je s prvijencem „S ivice sanjanja“ 2023. na domaćem terenu itekako zapažen, te je došao i do statusa da može održati samostalni koncert u Domu omladine i to u najvećoj dvorani Amerikana. Vokalni izričaj Nikole Čučkovića, frontmena proto tipa dakako se razlikuje od Denisovog, obzirom da je uglavnom u narativnoj, pjesničkoj izvedbi, osim u posljednjoj „Kako ovde“ kad repetitorski u transu s bendom izbacuje nagomilanu frustraciju.
To je dakako zanimljiv statement, u smislu da proto tip itekako može izaći iz okvira melankolije kojom nekako poput benda The Cure obavija i omađijava publiku tijekom nastupa (iako vizualno podsjeća na madchesterske sastave). Pokazalo se da je zajednički nastup proto tipa i Klinike Denisa Kataneca (kad je riječ o Zagrebu) bio pun pogodak.
Senzibilitet je bio pogođen, a sudeći po vatrenim fanovima koji su spremno dočekivali i pjevali pjesme „Želje“, „Svet se menja“, „Krećem se“ i posebno „Duša u šaci“ koju krasi stih „Mi ne menjamo dan za noć, već nižemo dane i nižemo noći“ koji se referira na klasik Ekatarine Velike, jasno je da je proto tip daleko od nepoznanice za zagrebačku publiku koja voli i Kliniku.
U sviračkom smislu i meni osobno je ovo bio najbolji nastup proto tipa kojem sam dosad prisustvovao, ne samo zbog činjenice što su posljednji put u Močvari kad su otvarali koncert KOIKOI imali peh da im se nije mogao pridružiti trubač (ovog puta to nije bio slučaj, tj. gostovala im je trubačica kao neizostavni element u pjesmama „Damask“ i „Sve što boli proći će“), već je sve bilo definiranije i sigurnije u izvedbi.
Stoga se može zaključiti kako je kombinacija Klinika Denisa Kataneca i proto tip donijela i dvostruku pobjedu sinoć u Vintage Industrialu. Ovo je pravo vrijeme za oba benda.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
