Sinoć se u prostoru dvorišta AKC Medike održala prva zagrebačka koncertna promocija albuma ‘Jada Jada’ Klinike Denisa Kataneca.
Prije ulaženja u impresije sa sinoćnjeg koncerta u dvorištu Medike htio bih riječ-dvije napisati o koncertnim terminima u ovom čudnom periodu. Naime, koliko god ih ima malo, koliko god svaki koncertni događaj morao biti pod smanjenim kapacitetima posjećenosti i uz to ograničenog izbora na isključivo domaće izvođače, organizatori uspijevaju dosta toga preklopiti da se događa u isto vrijeme. U petak su tako u istoj večeri nastupali Nipplepeople, Edo Maajka i Darko Rundek s Jazz orkestrom HRT-a, a jučer u subotu su se krajcali Pips Chips & Videoclips u garaži MSU-a, MILK u dvorištu ALU-a i Klinika Denisa Kataneca u dvorištu Medike.
Koncertna ponuda tako ‘grune’ vikendom da bi tijekom radnog tjedna nestala. Možda je to realno stanje, ako se uzme u obzir niska platežna moć publike koja je neminovno došla kao posljedica pandemijske krize, ali ipak i dalje ima onih koji bi željeli popratiti ponuđeno, što u slučaju preklapanja nije moguće. Budućnost je ionako maglovita, tj. ne nazire se dalje od prvih jesenskih magli kad bi se po svoj dosadašnjoj logici događanja trebala preseliti u zatvorene prostore, jer su zatvoreni prostori poseban problem za sve koji se bave propisivanjem epidemioloških mjera. Dakle, u situaciji kad se čini da bi ova kasnoljetna open air sezona ujedno mogla biti i skoro sve od jesenske sezone možda ne bi bilo naodmet da tu postoji malo više međusobnog usklađivanja.
Ali opet, jasno je da su organizatori i izvođači na posebnim mukama; papirologija je narasla, troškovi organiziranja su se povećali zbog mjera sigurnosti, svi su spustili cijene maksimalno i rade po sistemu samo da se dođe do nekakve pozitivne nule. Jučer mi je Ivan Ščapepec iz grupe Seine, koja je prošli tjedan nastupala na terasi Močvare, dobro dočarao kako bendovima izgleda funkcioniranje u datim okolnostima: „Prvo si sretan jer dogovoriš neku svirku, pa se onda ona otkaže ili prolongira. Onda opet dogovoriš i opet nemaš pojma hoće li se to dogoditi, pa onda imaš probe da se ‘napucaš’ i nadaš se da se opet stvar ne odgodi. To baš ubija psihu.“ Dakle, situacija sa scenom je ‘na iglama’.
Vjerojatno zbog toga svi nastupi koji se dogode u ovom periodu nose veliku dozu uviđavnosti i empatije, kako s pozornica, tako i ispred njih. Kao da je svima jasno da je puno truda i napora uloženo da se uopće dogodi da se netko popne na pozornicu i da neki zvuk krene iz razglasa. Sinoć je u dvorištu Medike također bilo upravo tako. Denis Katanec se valjda nikad toliko nije zahvaljivao publici, a valjda mu nikad nije bilo ni toliko žao što nije izašao na bis obzirom da je maher za slomiti žice tijekom svojih energičnih izvedbi. Jučer ih je slomio ukupno četiri na dvije gitare. Sinoć bi i taj bis da se dogodio vjerojatno ušao u koncertne anale jer je Klinika Denisa Kataneca izvedbom posljednje „Prijateljstvo II“ u katarzičnih desetak minuta sve u dvorištu lansiralo u orbitu.
Paradoksalno, ako se osvrnemo na uvodne stihove iste pjesme koji glase: „Svi znaju prave riječi osim mene“, Katanec je i dalje fenomen na ovoj našoj sceni, jer ruku na srce, nitko nema toliko pravih riječi, osim njega. Jer neće vas on ‘baciti u blues’, već kako napipa svoju tugu, tako napipa i vašu… i onda je pusti u zrak kroz zvuk i kao da od nje plete predivne, ali istovremeno i trnovite ‘cvjetne’ bukete. On će stvoriti estetiku tamo gdje po svoj logici nema mjesta za nju.
Na koncu je i ambijent u kojem je nastupao, to ruševno dvorište Medike koje je (isto tako neočekivano) odoljelo i posljednjem potresu, njegova je Klinik u trenucima izvedbi načinila rajskim vrtom u kojem se odvijala prva neslužbena koncertna promocija jednog od najboljih ovogodišnjih albuma, objavljenog proljetos u trenutku najstrože karantene u zemlji. Klinika Denisa Kataneca je u svojoj misiji ‘pobijedila’ i mršavi nakrivljeni razglas Medike, koji je valjda još prije dvadeset godina dao sve od sebe i stvarno bi trebao biti prvi na inventarnoj listu za zamjenu. Dakle, to je bila druga pobjeda Klinike sinoć.
A treća…? Dvorište Medike bilo je puno, dakako po pravilima stožera i držanja fizičkog razmaka, u što se uvjerila i policijska patrola u društvu nekog tko bi mogao biti inspektor ove ili one vrste. Je li i njih nakratko ‘otopio’ Katančev jecaj s pozornice, ili su uvidjeli da pripadnici undergrounda ne prkose mjerama poput primjerica nekih vjerskih objekata i subjekata, teško je reći, no činjenica je da nisu pokvarili ugođaj i da su otišli nakon uvida. Sasvim dovoljno da i to ide u prilog i trećoj pobjedi Katančevih ‘malih snaga’.
Četvrta pobjeda bi se mogla sažeti u podatak da publika Klinike okrupnjuje i u (no)ovim koncertnim uvjetima.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
