U pregledu novih književnih izdanja skrećemo pozornost na tri romana iz pera europskih pisaca.
Distopijski roman švedske autorice Ninni Holmqvist zamišlja društvo u kojem se žene starije od pedeset i muškarce od šezdeset godina, koji su samci, bez djece i rade u neisplativim granama industrije, šalje u zajednicu „nepotrebnih“ stanovnika zvanu „Ustanova“. Svi oni dobivaju raskošne stanove smještene među prekrasnim vrtovima i imaju besplatan pristup najrazličitijim uslugama: hrane se gurmanskim jelima, odlaze na zabave, masaže i u saune. To je naizgled idilično mjesto, ali postoji kvaka: stanovnici – znani kao „nepotrebni“ – moraju sudjelovati u različitim medicinskim eksperimentima i donirati svoje organe „potrebnima“, jedan po jedan, sve do završne donacije. Kada Dorrit Weger stigne u Ustanovu, pomirena je sa sudbinom. No jedan susret s „nepotrebnim“ kolegom piscem sve će promijeniti.
Ovo je roman o mirenju sa životom i nenadanoj ljubavi, o boli i suosjećanju, ali i okrutnosti društva prerušenoj u brigu o svojim stanovnicima, sve u skladu sa zakonima „demokracije“ i kapitala. Jezik Ninni Holmqvist jednostavan je, katkad poetičan, katkad klinički precizan i činjeničan dok dočarava raskoš, automatizam i okrutnost tog, ne tako nemogućeg svijeta. Ovaj istodobno zastrašujući i dirljiv roman, u kojem odjekuju brojna djela distopijske fikcije, postavlja važna pitanja o vrijednosti i smislu ljudskog života. Knjiga je to koja ne može ne izazvati rasprave.
Willem Frederik Hermans: Nema više sna
Roman „Nema više sna“ (1966.) Willema Frederika Hermansa kanonsko je djelo nizozemske književnosti 20. stoljeća. Uz monumentalni (anti)ratni klasik „Damoklova mračna komora“, to je drugi roman ovog književnog velikana preveden na hrvatski jezik.
Nizozemski student geologije Alfred Issendorf s trojicom norveških kolega odlazi na ekspediciju u najsjeverniju norvešku regiju Finnmark kako bi potvrdio hipotezu da su tamošnji krateri nastali od udara meteorita. Alfred je opsjednut mišlju da će doći do velikog znanstvenog otkrića kojim će impresionirati svijet, no nesiguran, neiskusan i jedva dorastao izazovima u arktičkoj divljini u svemu vidi tajnu zavjeru protiv svoga znanstvenog rada te sumnja u sve i svakoga osim u samoga sebe. Smrznut i mučen nesanicom, on postaje sve očajniji i paranoičniji pod ponoćnim Suncem, sve dok ne donese jednu katastrofalnu odluku…
U spoju putopisa, crne komedije i tragedije Hermans progovara o psihologiji nesigurnosti i taštine, temi gubitka i zamagljivanja identiteta. Opisi dramatične arktičke atmosfere, na rubu realnog i surealnog, popraćeni su razmišljanjima i raspravama o mnogim moralnim i filozofskim temama: o „velikim i malim zemljama i jezicima“, ulozi znanosti, smislu i besmislu, Bogu i čovjeku.
„Nema više sna“ slojevit je i velik roman: uzbudljiva priča o preživljavanju u divljini, psihološki narativ o mladom znanstveniku koji želi nadmašiti očeva postignuća i zadiviti majku te naposljetku roman s filozofskom potkom koji dovodi do zaključka da jednostavno ne možemo i nikad nećemo moći shvatiti ono najvažnije: fundamentalni misterij života.
“Radio Noć” Jurija Andruhovyča jedinstveni je glazbeni roman s mnogo slojeva i tajni, prostor gdje se pustolovna romantika susreće s fantazijom. Revolucionarna saga, biografska burleska ili špijunski triler koji u nezaboravnom jezičnom vatrometu obasjavaju pozornicu neposredne sadašnjosti suprotstavljajući se strahovima i stvarnim prijetnjama suverenošću mašte.
“Glazba, putovanja kroz prostor i vrijeme, vrag (naravno, mnogoliki), intertekstualne zagonetke, nepouzdan pripovjedač (i junak), izmišljene geografske i vremenske koordinate – svega toga ima i u prethodnim romanima Jurija Andruhovyča, ali ne toliko koliko u Radiju Noć, romanu o potrazi i bijegu.” – Krytyka