Nema igre na sigurno. Nema kopiranja modela s prethodnog albuma. KOIKOI je evoluirao i u potpunosti se predao tome da taj svoj evolucijski put bez kalkulacija predstavi publici.
Počeli su u najgore vrijeme. Debitantski album „Pozivi u stranu“ objavili su 2021. usred pandemije kad su klubovi bili zatvoreni, a ona šačica povremeno otvorenih, uglavnom je radila na svoju štetu i za minimalan broj posjetitelja u vremenu kad su se ljudi ionako klonili klupskih izlazaka. Netom pred izbijanje pandemije bili su samo jedan od bendova s „Hali Gali Kompilacije“ koja je u lo-fi nezavisnim uvjetima predstavila tadašnju mladu beogradsku rock scenu. KOIKOI tada nisu imali nikakve ozbiljnije šanse za proboj, no spoj talenta i upornosti nekad čini čuda.
Naime, njihov prvijenac „Pozivi u stranu“ znatno se razlikovao od onoga što je tad nudila rock scena, jer je na dotad neobičan način spojila rokersku odrješitost, party ozračje i troglas koji je svemu davao neki etno štih, a taj hibrid doimao se spontano složenim bez kalkulacije, već na onaj način koji se obično opisuje riječima: „bend je pronašao svoj zvuk“.
Pratio sam ih od prvog gostovanja u Močvari kad su izvedbeno samo reflektirali materijal s „Poziva u stranu“. Ubrzo potom su formu više relaksirali kroz psihodelični pristup što je na sreću bila kratkotrajna faza obzirom da sam mišljenja da bend koji je uspio odlično složiti strukturu pjesama ne treba dokazivati pred publikom neku rokersku pravovjernost razbijanjem iste. Sve je leglo kad je KOIKOI koncertno složio narativ konstantno pulsirajućeg ritma čime su repertoar učinili zaraznijim i poželjnijim i za one sklonije party ugođaju, ali i za one koji su željeli da ih „pregazi“ jedna „Misisipi“.
U četiri godine nisu samo oduševili regiju, već i Europu gdje god su nastupili. U nekoliko sezona su postali zvijezde showcase festivala, a još su krajem 2022. bili prvi bend iz Srbije ali i regije nominiran za MME nagradu (Music Moves Europe Awards), koja je organizirana u okviru vodećeg europskog showcase festivala Eurosonic Noorderlsag.
Time je i pitanje drugog studijskog albuma sve više dobivalo na značaju. To više nije bilo u domeni proste mehanike objave novih pjesama, tj. bilo bi da „Pozivi u stranu“ nisu tako moćno prokrčili put. U međuvremenu je pun pogodak bila i pjesma „Putem mimoza“ koja je kvalitativno digla značaj druge po redu „Hali Gali“ kompilacije prošle godine, no onda se dogodio pad nadstrešnice u Novom Sadu koji je paralizirao društvo u Srbiji i potom doveo do studentskih, a potom i masovnih prosvjeda u zemlji koji još uvijek traju.
U tom trenutku KOIKOI, što bi se reklo, imaju novi album u džepu, ali su poput velikog dijela scene u Srbiji odlučili da postoje važnije stvari kao što je solidarnost sa žrtvama i podrška studentima koji su uskoro postali meta režimskih batinaša. No taj društveni limb traje predugo i grupa je ispravno odlučila da je kucnuo čas da album ipak ugleda svjetlo dana, jer u teškim vremenima je možda gore kad umjetnost šuti, umjesto da govori. Ova 2025. tako za KOIKOI uvelike nosi slične loše pozicije za nastavak diskografskog rada, ali takva je bila i 2021. s drukčijim, ali također teškim kriznim specifikumima.
Ono što se sa sigurnošću može reći za novi album „O sreći u snovima“ jest da je u poziciji da bude game changer kao što je to bio album „Pozivi u stranu“ 2021. godine. Nema igre na sigurno. Nema kopiranja modela s prethodnog albuma. KOIKOI je evoluirao i u potpunosti se predao tome da taj svoj evolucijski put bez kalkulacija predstavi publici. Možda bi bilo isprazno reći da je to sad „jedan moderan bend na svjetskoj razini“. To bi uglavnom više obuhvaćalo produkcijsku dimenziju (koja je, usput rečeno, izvrsna), ali daleko manje sadržajnu, a upravo je sadržajna evolucija ključna komponenta.
Lirski to nisu više samo efektne apstraktne konstrukcije, već tekstovi koji detektiraju moment sadašnjice u kojem individualno susreće kolektivno na zanimljiv intrinzičan način. To je album koji ne komunicira s visoka prema masama, već album koji se konektira i gradi svoj odnos sa slušteljima na individualnoj razini – poput sugovornika koji progovara o istim težnjama, strahovima i borbama u nadi da zaliječi rane i druga strana ima i osjeća.
Istovremeno i album za osamu, ali i onaj čije pjesme želite da vas nose u masi ljudi na koncertima. „O sreći u snovima“ je album koji dimenziju i poimanje rocka diže na jednu razinu na kojoj dugo nije bilo nikog za sličnu usporedbu. Ne samo u okvirima domicilne zemlje, već cijele regije. Usuđujem se reći da KOIKOI stremi razini jednog EKV-a, dakako ne ciljano, već u onoj domeni u kojoj je bend pronašao svoj novi zvuk i da ga hrabro gura naprijed kud god ga to odvelo. To je ono što je primjerice radio EKV.
Besprijekornost tog novog poglavlja dosad su uspješno predstavili singlovi „Ponovo stran“ i „Ti imaš mir“. Prvi uvjerljivo otvara album, a drugi je već po objavi „betonirao“ misao da su nam Marko Grabež, Emilija Đonin, Emilija Đorđević i Ivan Pavlović Gizmo priredili fantastičnu vožnju, jer takve udare i odličnu isprepletenost gitare i basa smo navikli čuti uglavnom od britanskih sastava.
U redoslijedu na albumu, nakon „Ponovo stran“ jači „pritisak na gas“ daje „Introjekcija“ koja uz sve vitla i svojom psihodeličnom naravi. „Voleo je dan“ potom grana priču i uvlači u dublje lirske sfere ispunjene kontrastima duševnog svjetla i mraka što je posebno naglašeno u drugom dijelu pjesme zagasitog ozračja, taman da u novom kontrastnom naletu fuzični bass Emilije Đorđević podigne plimni val koji s lirske strane neispunjenosti duše kovitla Grabež. No najbolje tek slijedi.
„Urnišu me šume“ izdvaja se kao apsolutni masterpiece u kojem kao da je sabijena emocija ovog turbulentnog razdoblja, ali i nešto što ostaje za vijeke vjekova. Stih: „I ako stisnem zube, protrčaću kroz mrak“ gađa u neviđenom spektru; s jedne strane kao da se kristalizira davnašnji osjećaj prvog dječjeg iskonskog straha od mraka, sve one srsi kroz kičmu s kojima se morate nositi i izboriti kako vam panika ne bi zavladala umom koji se tek formira. S druge pak strane, nije li to osjećaj kojeg iznova i iznova prolaze svi oni koji su se digli protiv nepravde u Srbiji? Upravo slika te borba sa samim strahom, dok obrambeni mehanizam pali alarme zbog znanih i neznanih prijetnji, duboko je osjetna mnogima jer stavlja u paradoks koji postaje jedina zdravorazumska opcija – ne može se pobjeći od mraka jer taj mrak stoji na putu i kroz njega se, jednostavno, mora.
U ovom trenutku ne znam postoji tako moćan uman i zauman stih koji poručuje da se skupi hrabrost za suočavanje sa silama mraka, no sasvim sam siguran ako vam taj stih prodre u dušu da ste ostvarili najjaču vezu s glazbom i lirikom ovog benda i njegovog novog albuma. „Urnišu me šume“ će vrlo vjerojatno postati najvažnije koncertno poglavlje pravičnog grupnog ohrabrenja kojeg u ovom trenutku može pružiti neki bend s brdovitog Balkana.
Možda je upravo zbog tog krucijalnog poglavlja nužno da nakon te pjesme dođe „Plivam“ i nosi nas poput neke davno zaboravljene pa ponovno otkrivene zvučne fraze Joy Divisiona dok jednostavni stihovi šalju poruku koju je najbolje pojmiti u smislu: „plivam, dakle još sam živ“, kao što i disco beat naredne „Nemam oreol“ pomaže shvatiti poruke empatije, time i nekog nužnog oblika humanog jedinstva i jednakosti baš u ovo vrijeme u kojem se ljude melje po raznim individualnim osnovama.
A zašto je to bitno objašnjava naredna pjesma „Kristalna“ koja jasno i nedvosmisleno upozorenje pjeva o dolascima nekih novih pogroma, nekih novih kristalnih noći koje se „valjaju iza brda“. Ista čini završni triptih s „Blekstar“ (tj. black star, što bi rekli Englezi) i naslovnom, ujedno i posljednjom, „O sreći“.
Dok je „Blekstar“ još jedan famozni primjer na ovom albumu koji intrinzično otvara distopijski okvir kroz sjećanje na „neke bolje dane kad je bilo i struje“, završna „O sreći“ seli emocije u snove koji su uvijek predstavljali bijeg u jedinu preostalu ljudsku sigurnu sferu, tj. u iluzije nesvjesnosti.
Neke albume u životu morate pronaći, no ovo je album koji će pronaći vas. Nakon toga svaki otpor je uzaludan i treba mu se prepustiti da vas pronađe do kraja. KOIKOI su i ovog puta dali nešto neočekivano, ali i krajnje potrebno jer došla su vremena kad se mora protrčati kroz mrak.
Ocjena: 10/10
(KoiKolektiv Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
