Beogradski kvartet Koikoi po treći put je posjetio Zagreb u godinu dana i u KSET-u sinoć okupio najviše posjetitelja dosad, što govori u prilog da se njihov debitantski album ‘Pozivi u stranu’ fino primio kod naše publike.
Iako je bend ljetos pred tridesetak ljudi furiozno predstavio novi album u zagrebačkoj Močvari u kojoj su tada bile na snazi mjere razmaka i obaveznog nošenja maski, a jesenas s još desetak izvođača ‘bio žrtva’ praznog Velikog Pogona Tvornice na prekasno i preslabo oglašenom Europavox festivalu novih europskih izvođača, sinoć je u KSET-u posjeta na njihovom solo koncertu (bez predgrupe) uvelike nadmašila brojku oba prethodna nastupa u Zagrebu. Pravi klupski štimung za uživo predstavljanje albuma „Pozivi u stranu“. Prilika za promociju u pravom smislu te riječi.
Za potrebe ovog izvješća mora se napraviti mala digresija. Ona se tiče dva paralelna svijeta i dvije različite vremenske crte. U dinamici svakog benda vrijeme prolazi brže. Protok vremena muzičarima, posebno mlađima, je ogroman od nastanka pjesama, njihovog uvježbavanja, snimanja i potom predstavljanja publici. Svaka proba uvijek je povod za neko dotjerivanje ili promjenu aranžmana, jer svatko tko živi svoje pjesme i stalno ih izvodi neizbježno ulazi u monotoniju uzrokovanu zasićenjem. Preporuka onima s manje iskustva je da se u tim prilikama bave skladanjem novog materijala, a ne izmjenama starog i to posebno ako je taj stariji materijal već snimljen i objavljen u tekućoj godini.
Protok vremena publici ide potpuno drugom krivuljom. Publika obično želi čuti ono što je snimljeno, izuzmemo li one slušatelje koji streme eksperimentalnom i jazzu. Tu također postoji i zasebna prepreka prihvaćanja novih imena i njihovih pjesama. U ovoj konkretnoj situaciji se uvjetno može reći da iako članovima grupe Koikoi možda njihov tek snimljeni prvijenac „Pozivi u stranu“ (to ‘tek’ je tu namjerno, jer je album izašao ove godine) izlazi na uši od uzastopnog izvođenja, mnogi koji su sinoć došli u KSET imali su priliku vidjeti ih i čuti po prvi put u životu uživo. A to znači da ih najviše zanima ono što su čuli na albumu „Pozivi u stranu“, a ne varijacije na taj album.
Stoga, da su Koikoi kojim slučajem isporučili album „Pozivi u stranu“ onako kako su to ljetos učinili u zagrebačkoj Močvari kad je odmah na početku sve ušlo konkretno i fokusirano s „Ogledalo je zrcalo“, pjesmom koja ujedno i otvara album, onda bi sinoć uzvici oduševljenja zasigurno preplavili prostor. Jer kad jednom publika ‘počne jesti iz ruke’ onda bi na kraju nastupa bila oduševljena i s manje znanim materijalom poput pjesme „Bog te ubio“ koja je objavljena na „Hali gali kompilaciji“ koja je manje poznata hrvatskoj publici.
Koikoi su pak sinoć odlučili s „Bog te ubio“ otvoriti koncert, a potom odsvirati još jednu manje poznatiju pjesmu čime su propustili priliku one prve i često najvažnije komunikacije s publikom, a ta je bezrazložno došla kasnije i to upravo izvedbom „Ogledalo je zrcalo“ koja je bila tek treća po redu. I to je bio pravi početak koncerta. Prve dvije pjesme su nepotrebno otišle u vjetar. No potom su slijedila druga iznenađenja, a to su bile čujne promjene u aranžmanima većine pjesama. Bez obzira, bila ona dobra ili ne, donijele su čujnu izmjenu i probudile crva sumnje u smislu: „Jesu li sposobno izvesti ono što su snimili?“ A tridesetak njih i ja koji smo ih ljetos gledali u Močvari jedini smo svjesni u ovom gradu koliko je bilo čarobno, sigurno i scenski moćno upravo kad su se držali snimljenog. U KSET-u to nije bio slučaj, kao što bi i Koikoi trebali vagnuti feedback publike u sjećanju od sinoć, a to je da je najglasnije reagirala na pjesme „Pozivi u stranu“ i „Misisipi“ iz razloga jer je u njima bilo najmanje naknadnih promjena.
Dakle, ovdje konkretno mogu poslati apel svim debitantima da svo vrijeme ovog svijeta potroše na svoj nastupni album, jer ne kaže se bez veze da se „prvi album snima cijeli život“, a ako se kojim slučajem dogodi da taj materijal odradi onaj iščekivani „klik“ s publikom, onda je zadatak glazbenika isporučiti u originalu to ljudima uživo, jer sve drugo će biti doživljeno pogrešno i na štetu istih tih glazbenika. Nitko neće pomisliti da pred sobom ima aranžerskog genija koji kameleonski preokreće vlastite pjesme, već će biti uvjeren da gleda i sluša nekog na početku karijere tko se muči s izvedbom vlastitih pjesama.
Stoga, dragi Koikoi ne prčkajte više po materijalu koji ste objavili. Već je dovoljno čudo da ste uspjeli iznjedriti tako dobru lepezu utjecaja i stilova na prvijencu. Poštujte to ‘čudo’, jer ono je vaše, a sinoćnji koncert bio je dokaz da ne mora značiti da vam se ono može ponoviti kad god pomislite. Tu ‘naknadnu pamet’ bolje usmjerite na novi opus.
Saznajte više:
Koikoi u Močvari – kad se ‘Misisipi’ razlije po Močvari
Koikoi ‘Pozivi u stranu’ – najbolje novo ime beogradske scene
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
