Kandžijina hip-hop vještina i narativna maštovitost nisu se istrošile na prvom albumu. ‘Koktel od rakije’ lako se pije, brzo udara u glavu, a mamurluk se najbolje liječi ponovnim konzumiranjem.
Srećom, nije se dogodilo najgore – Kandžija nije postao Shorty, najjači slavonski reper nije njušeći pratio trag novca i ogrezao u estradi. Kandžija je ostao uglavnom isti, od njegova prvijenca promijenilo se iz nekog razloga samo „d“ u „đ“ na omotu albuma. Bio on Kandžija ili Kanđžija, u dvije godine, koliko je prošlo od „Narodnjaka“ do „Koktela od rakije“, šarm nije izgubio, postotak brbljavosti i dalje je na zavidnom nivou, a mete stihova su malo konkretnije.
Kandžija nije najopakiji hip-hoper na svijetu, njegove rime ne izlaze iz bijesa, u njima se ne obrće velika lova, ne zvecka se oružjem, ne opsjedaju ih silikonske nakaze. Ponekad je u svojim opservacijama naivan, često duhovit i sporadično zna ubosti na pravo mjesto. Osječki glazbenik inspirira se globalno, a djeluje lokalno. Hrvatska svakodnevnica močvarno je i upravo zato plodno tlo umjetnicima, u koje je Kandžija zagrabio i bez problema našao dovoljno tema za raspravu.
Kandžiju krasi dopadljivi cinizam, od čega je primjerice u potpunosti sazdana pjesma „Od smijeha“, njegovo bojno polje je Slavonija-Hrvatska-Balkan, a društvenim devijantnostima izruguje se s mjerom. I to ne uvijek uspješno; u „Šapću“, „Noćnom moru“ i „Sobi“ malo se pogubio, izgubio nit i ubio interes slušatelja. No, srećom, to su rijetki incidenti, izuzeci na ovom albumu, koji je sa svojih 18 pjesama mogao preživjeti i bez tri gore pobrojane.
Na albumu „Koktel od rakije“ Kandžija se ne zamara previše s podlogama, glazbeni temelji sazdani su uglavnom od gitarističkog funky riffa i svim prigodnim izvedenicama; osječkom reperu najvažnije je ipak da snimi svu bujicu riječi koje mu se kote u glavi. Kandžijin nonšalantan pristup hip-hopu u stanju je izvući i već stoput prožvakane teme o balkanskom mentalitetu („Koktel od rakije“), spoju manekenki i nogometaša („Po noći“) ili sprdačinu na račun reality televizije („Big Brader“). Kandžija istom znalačkom tehnikom uspjelo progovara kako o desničarenju u „Desno“, tako i o izlascima i opijanju u „Pušci“, a zanimljiv je i njegov poziv na revoluciju iz perspektive onoga kojem se nikako ne ustaje s kauča u „Nije lako“.
„Mali mržnja“ predstavlja originalan pristup problemu postratne traume, dva vida životnih drama odlično su obrađena u „Žući“ i „Polako, polako“, dok se uhvatio i samopreispitivanja u „Retoričkim pitanjima“. Za nadati se da pjesma „Svemir“, u kojoj je Kandžija prvi put malo uronio u r’n’b, ne znači da će njegova iduća izdanja biti estradnija. Album „Koktel od rakije“ završava s „Krizom“, skladbi koja se bori s recesijom i u kojoj je izrečena jedna apsolutna istina – za krizu bi prvo trebalo biti dobro.
Kandžijina vještina bacanja rima je zavidna, razgovjetan je, brz i snalažljiv, a njegov osječki naglasak, neuobičajen na našoj hip-hop sceni, zvuči gotovo egzotično i primamljivo.
Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2011.)