Belgijski Driving Dead Girl dokazao je u četvrtak u Vintage Industrial Baru kako je uistinu jedan od kvalitetnih, također i divljih, predstavnika garažne scene svoje zemlje.
„Ne bojte se. Priđite. Mi smo iz Belgije.“, zvao je frontmen Dim Wild malobrojnu publiku koja se sinoć okupila u Vintage Industrial Baru pred, uglavnom, potpuno nepoznatim bendom, jer daleko je to bilo od odaziva koji su imale njihove puno poznatije belgijske kolege dEUS prošle godine u Tvornici kulture. No daleko od istine je da je i glazbeni ugođaj podbacio, jer i to što nam iz te zemlje dolazi na kapaljku može se usporediti i s belgijskim pivom – raznovrsnosti ima, ali je kvaliteta neupitna.
Driving Dead Girl su se u furioznom i energičnom nastupu svojski borili za naklonost publike, za njih je to bio izazov kao da je u pitanju bila puna dvorana, no da mi kao publika nismo baš zadnja rupa na svirali može se utješno zaključiti po tome što je Wild tijekom nastupa kazao kako su na prijašnjem koncertu održanom u Češkoj imali prazan klub ispred sebe. Pa se sad može zamisliti kako je tek to izgledalo.
Inače Dim Wild po svojoj potpunoj angažiranosti u izvođenju pjesama podsjeća na Bona Voxa iz mladih dana, ali onog koji se u nekom paralelnom svemiru ‘odao’ znatno žešćem zvuku. S razlikom da su jedine ‘propovijedi’ koje su dolazile s pozornice bile distorzirano-ritmično-instrumentalnog, a ne narativnog tipa. Ritam koji poziva na gibanje je imperativ benda Driving Dead Girl – vožnja je luda i glazbena četvorka se iz petnih žila upire da ga probudi ‘mrtvaca’. U zvuku, bend pripada, uvjetno kazano, srednjoj struji garažnog rocka, no stilski unutar toga prilično šaraju pa se osjeti kao da ‘voze’ od Sonicsa, preko Jon Spencer Blues Explosiona čak do Queens Of The Stone Age, dok je metaforički gledano upravo publika ta mrtva djevojka na kojoj se testiraju zvukovi koji bi je trebali oživjeti.
Naravno riječ je bila o koncertu izrazito autorskog pristupa, a čemu su Driving Dead Girl kompaktni i uvjerljivi. Njihove pjesme poput „Junkie“, „The Girl From Room 16“, „Don’t Wanna Talk About That Girl Anymore“ uživo su zračile jednako iskustvom kao i nesputanom energijom. Bila je to i više nego samo korektna rock svirka, što je vjerojatno dobar broj potencijalnih posjetitelja u početku mislilo da jena repertoaru Vintage Industrial Bara. No i ‘stari dobri rock’ treba znat s mudima odsvirati na pozornici, u što su nas nekolicinu Driving Dead Girl itekako uvjerili.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
