Prvi tjedan u veljači bje napučen uzbudljivim glazbenim priredbama u Zagrebu, među kojima najatraktivnijima zvučaše ili se pokazaše oni James Carter Organ Tria, The Residentsa, Bambi Molestersa, Stray Dogga, Boe… Na većinu smo se osvrnuli, a ovdje, uz ponešto preklapanja, pratimo jednu od mogućih putanja, onu jazz i folk usmjerenja, točnije; The Nu Band, James Carter Organ Trio, JO HRT – Večer s Arsenom, Zrinka Posavec, Ryley Walker i Kozmodrum.
U četvrtak, 4. veljače, malu je dvoranu Vatroslava Lisinskog rasprodao program „Sevdalinka i panonika“ Zrinke Posavec (1981) i njezina mahom jazz sastava, načelno grupe koja inače djeluje kao Borna Šercar’s Jazziana Croatica – bubnjar Šercar, kontrabasist Tihomir Hojsak i pijanist Zvjezdan Ružić, dok je četvrti član Jazziane, Vojkan Jocić, ovdje gostovao kao saksofonist i didžeriduist – s bračistom Filipom Novoselom, uz goste, klarinetista Bruna Philippa i vokalisticu Maju Posavec, Zrinkinu sestru inače poznatiju kao glumicu i pjevačicu Detoura.
Bila je to koncertna promocija netom objavljena albuma „Pantomima“ (Mast Records, 2016), sastavljenog od sevdalinki („U Stambolu na Bosforu“, „Moj dilbere“, „Kraj tanana šadrvana“…) i panonike, odnosno starogradskih pjesama što su se pjevale u Vojvodini i Panonskoj Hrvatskoj („Fijaker stari“, „Na te mislim“, „O jesenske duge noći“…). Čvrstog, zvonko gi sigurnog glasa, uz smislene govorne uvode izrečene netipično lijepim jezikom, Posavec je s društvom više nego ugodno, mjestimično i vrlo zamamno koncertirala gotovo puna dva sata, no ovda se onda moglo učiniti da ugođaj vuče na radiofoničnu stranu estradne arome, što i ne mora biti prigovor, te da zvuk, u toj dvorani gotovo vazda besprijekoran, gdjekad naginje nagruvanosti.
U petak, 5. veljače, u Močvari je, ispred šezdesetak zainteresiranih, sam, s akustičnom gitarom, nastupio američki kantautor Ryley Walker (1989), simpatično hipi momče 21. stoljeća koje, ovako ogoljelo, zvuči kao, recimo, nastavljač priče Jeffa Buckleyja, uz nekoliko prstohvata Berta Janscha, ali, već prema tome, može asocirati i na bilo kojeg drugog relevantnijeg, intenzivnijeg trubadura s gitaromu posljednjih pola stoljeća, posvećenog emocionalnom iskazivanju vlastitih misli, stanja i osjećaja. U Močvari, sa za ove uši nekoliko zerica preglasnima i preoštrima gitarom i mikrofonom (nekolicina prisutnih u brzoj je anketi iskazala neslaganje s tom procjenom), Walker je zvučao jednostavnije i sirovije negoli na snimkama na kojima ga prati sastavčić džezu naklonjenih, no svakako je bilo lijepo osjetiti dašak američke folk amerikane (doduše, hm, dobrim dijelom britanske provenijencije).
Tjedni koncertni pohod ovog potpisnika završio je u nedjelju, 7. veljače, u dobro popunjenoj MSU-ovoj Gorgoni, na drugom dijelu programa treće sezone MIMO, ulaz slobodan, (prvog izvođača večeri, Zarkoffa, propustismo zbog ovog i onog), gdje se predstavio Kozmodrum, petočlani električni instrumentalni sastav džezista predvođen bubnjarom Jankom Novoselićem (1983), usmjeren na stvaranje plutajućih, bibajućih, sanjivih ambijenata tjeranih teškim, sočnim, debelim električnim basom Gorana Delača i Novoselićevim bubnjem, na razmeđi jednoličnog i gipkog, jednom nogomili palicom u electro-technu, drugom spremnom na spontanu igru vođenu trenutačnim nadahnućem. Na toj podlozi, oboružani efektima, klavijaturist Hrvoje Galler te gitaristi Ivan Kapec i Elvis Penava odmjereno, ali djelotvorno, grade razne atmosferilije, dok je cjelokupni dojam bio ojačan dobro osmišljenim i izvedenim projekcijama svjetlosnih šarada na povelikoj ekranskoj plohi iza grupe. Repertoar sa svježe objavljenog albuma „Na tragu satelita“ (Zona Muzika, 2016) izmjenjivao se sa skladbama koje se na njemu nisu našle, a kako to na koncertima često biva, najbolje je zakuhalo pretkraj, osobito u dvjema završnim skladbama, „Clouds“ i „Magic Ride“, slobodno položenima na dub (wise and orherwise) i reggae. No kako reče Kapec, bolje završiti prerano, nego prekasno.
Dvorana Gorgona, inače jedna od dva-tri zvučno-akustički najbolja koncertna prostora u gradu, pokazala je još jedanput i svoju ambijentalnu podatnost. Dok se za koncerta JO HRT doimala primjereno svečarskim prostorom, na MIMO-u je do izražaja došao opušten, no ne i nehajan intimistički ugođaj.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
