Konstrakta ‘Triptih’ – najljepši užas

Trebala je to ‘samo’ biti inteligentna provokacija iz intelektualnih krugova na temu propasti građanskog društva za ne baš široki spektar auditorija, ali žica je neočekivano pogođena prvom iskrom na natjecanju Pesma za Evroviziju (nekad Beovizija) nakon čega je Konstrakta postala pop fenomen koji se nastavlja širiti poput šumskog požara cijelom regijom, ali i daleko šire. Njen ‘Triptih’, objavljen na Youtubeu, nije mogao izaći u boljem trenutku.

  •  
  •  
Konstrakta ‘Triptih’

„Triptih“, kako i samo ime upućuje, sastoji se od tri pjesme; „Nobl“, „In Corpore Sano“ i „Mekano“ i spada u ono što bi se komotno moglo nazvati visoko stiliziranim video EP izdanjem. Čak i da se pobjeda „In Corpore Sano“ nije dogodila na Beoviziji, neupitno je da je „Triptih“  produkt neupitne originalnosti stila. Prati ga gorki inteligentni humor koji precizno gađa emocije sredovječne generacije, one koja više nije mlada za bezbrižne tulume i koju je progutao vrtlog tempa i obaveza. A opet povrh svega sve je pogonjeno plesnim ritmom iz kojeg iskaču vruće funk bravure i eklektična elektronika koji povezuju naizgled suludu arhitekturu toka misli koja kao da je hibrid montipajtonovskog razmišljanja uguranog u okvire TikTok gabarita koji je onu Warholovu izreku o pet minuta slave sveo na 15 sekundi u današnjem svijetu. „Triptih“ jednostavno nema taj ‘stari luksuz’ da ima 15 sekundi dosade.

Konstrakta, hipotetski kazano, istovremeno sve radi potpuno krivo i potpuno pravo. Nema nedostatka od kojeg nije napravila prednost. To je vidljivo bilo i na Beoviziji. No kad se već spominje to prednatjecanje za Eurosong treba uzeti u obzir da Konstrakta ni tu nije ‘od jučer’. Dapače, izvedba „In Corpore Sano“ je nešto s pozadinom starom desetljeće i pol. Sve je nekako krenulo od sarajevskog pjevača Lake i njegove pjesme „Pokušaj“ na Eurosongu koji se 2008. održavao u Beogradu zahvaljujući pobjedi Marije Šerifović godinu dana ranije. Konstrakta je kao članica grupe Zemlja gruva! zajedno s kolegama pjevačima MC Milovanom i Zoe Kidah te 2008. nastupila na Beoviziji i tada su se plasirali na pretposljednjem mjestu finalne večeri, no Lakin nastup kasnije na Eurosongu im je bio okidač da treba napraviti nešto neobično i zanimljivo.

U neku ruku je ovogodišnja Beovizija možda trebala biti Konstraktin simbolični komentar i oproštaj od istog natjecanja, ujedno, mala odskočna daska i povod za već pripremljeni „Triptih“. Dakle, uhvatiti malo medijske pažnje i nastaviti po svom u vlastitom uvrnutom filmu. Ali eto, dogodila se povijest.

A ‘film’ jest uvrnut. Kad se govori o najznačajnijoj prednosti od nedostataka, to je Konstraktin stav vegetiranja u matrici sredovječnosti. U „Triptihu“ je to najizraženije u posljednjoj pjesmi „Mekano“ koja nudi famozni opis rastrganosti obavezama roditeljskog života, brojanjem slobodnih dana, rada, gledanja serija i umrtvljenosti duha kroz mantru opuštanja koje nije opuštanje u pravom smislu riječi, već je i to opuštanje ništa drugo već preuzeti stav o čuvanju živaca i zdravlju iz propagandnih poruka našeg zeitgeista. Dakle, nije to priča o pronalaženju utočišta u opuštanju, već prije osobni napor u stvaranju zatišja pred neminovno pucanje.

Prvo poglavlje, tj. pjesma „Nobl“ je pak subverzija koja djeluje na zapanjujuće širokom spektru. Gotovo da ne postoji pjesma takve snage koja otvoreno secira žensku tjeskobu pred godinama koje odnose snagu i atraktivnost i donose starost i slabost. Taj eros intimnog trenutka žene same sa sobom i refren koji kao da je Burroughsovovom split-paper metodom nasumično odabran iz tiskovine, i to situacija plakanja nekadašnje holivudske seks bombe gole pred ogledalom, je toliko snažan umjetnički zamah kosom da pred njim emotivno padate kao otkos. I uz sve, tu je i konstatacija umiranja u Srbiji koju prati samo riječ: „užas“. I naravno da tu nije kraj. „Nobl“ niže šamarčinu za šamarčinom, i propaloj socijalističkoj građanskoj klasi, i novopečenoj buržoaziji, i političkom sistemu, jer kad u kontekstu pjesme usmjeri sjećanja na „socijalističku federativnu republiku Jugoslaviju“ (izgovori, dakle, puni naziv) kao da je bacila bombu smrada na sadašnje tvorevine koje konstantno trikovima prikrivaju društvenu eroziju i egzodus ljudi iz njih.

Dakle, nije samo „In Corpore Sano“ pjesma u kojoj se može pronaći mnoštvo višeznačnosti i ‘udica’ za publiku, to su i „Nobl“ i „Mekano“ i to jednako fascinantno da se i u seciranju spomenutih također bez problema može pronaći četrdesetak značenja koji djeluju isprepleteno i skladno. No karakteristika onih najtalentiranijih je i umijeće izbora u vlastitom radu.

„In Corpore Sano“ je u usporedbi s „Nobl“ i „Mekano“ najblaža kritika, upravo onaj hod po rubu koji može biti prezentiran na Beoviziji tj. Eurosongu i da ne bude shvaćen kao direktni atak.  Ona je najviše pop u famoznom Konstraktinom anti-pop svijetu, svojim „Biti zdrava“ imperativom i jednostavnim, ali efektnim plesnim pokretima dlanovima koje svakim danom usvaja i sve više slušatelja izvan našeg govornog područja, kao da je u pitanju neka nova „Macarena“ koja neočekivano dolazi iz dijela svijeta iz kojeg je nitko nije očekivao. „In Corpore Sano“ je nedvojbeno pop himna ove godine i gotovo sa sigurnošću mogu reći da je njen put tek započeo, jer ona donosi i redefiniciju pop glazbe i to ne sa strateških pozicija utjecaja, financija i moći u glazbenoj industriji, nego onako kako se zna tu i tamo dogoditi mimo pravila – od strane jedne umjetnice i dakako njenog maštovitog tima. Izbor središnje pjesme Konstraktine „Trilogije“ za prvi korak, koji je uz sve i upalio, definitivno je nešto što će se još moći izučavati.

„Trilogija“ u ovoj situaciji tako dolazi kao apsolutni dokaz da „In Corpore Sano“ nije slučajni izlet Konstrakte, jer ostale pjesme dokazuju vibrantnost zaokruženog i jasnog umjetničkog djelovanja. Nema ni govora da tu postoji slučajnost, kao i sumnje da je prvo nastala „In Corpore Sano“ pa da sad treba na brzinu izgraditi osobnost Konstrakte.

Upravo suprotno, Konstrakta je tu među nama već jako dugo vremena. Čak osjećam potrebu iznijeti i osobnu frustraciju što sam kao netko tko već desetljećima profesionalno skenira ovdašnje scene i talente izgubio Konstaktu iz fokusa tamo negdje sredinom desetih, kad se smanjio i impuls rada grupe Zemlja gruva! (bar ovdje u Hrvatskoj), no vidim da je srpskim kolegama slična situacija, što samo upućuje na to koliko su nam ‘usko teledirigirani’ prostori mainstreama kad je glazba u pitanju, time i informacije. Pa se onda sada ‘kao pura dreku’ čudimo otkud je na scenu pala pjevačica koja je, gle čuda, aktivna već dvadeset godina.

Za kraj je možda je najbolje reći da je gotovo nerealno koliko u ovom periodu najvećih nepogoda, koje su nas pogodile otkad curi vrijeme novog milenija, ogromnu količinu glazbene sreće donosi arhitektica kamenog izraza lica koja nas je obasula neobičnom arhitekturom stihova čije značenje s jedne strane perfektno razumijemo, dok s druge i dalje razbijamo glavu oko njihove enigmatske formule. Bez imalo pretjerivanja, Konstrakta je najveće i najvažnije pop ime ovih prostora otkad više nismo pod istom kapom društvenog i političkog uređenja. Sav taj naboj i hype oko nje pomalo podsjeća na Jugoslaviju. Socijalističku federativnu republiku Jugoslaviju. A umrijet ćemo ovdje. Užas.

Ocjena: 10/10

(Zemlja gruva / Youtube, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X