Kontakt festival u Beogradu – Kontakt je ostvaren, uživo

Konferencijski epicentar događanja bio je klub Elektropionir koji preko dana djeluje i kao prodavaonica vinila poznatija pod nazivom Antishop, dok je terasa istog prostora bila prostor ponovnog okupljanja i druženja brojnih aktera od Vardara pa do Triglava koji su u ta tri sunčana dana tamo proveli vrijeme u druženju i razmjeni informacija, može se reći, prvom te vrste nakon ljubljanskom MENT-a s početka 2020. nakon čega je svijet, time i našu regiju, zakovao lockdown.

No to gdje smo stali je svima poznato, za razliku od točke iz koje se ponovno kreće ove sezone, koja također donosi niz neizvjesnosti, ali i u toj ‘pukotini’ kroz koju se nazire kakvo-takvo svjetlo treba djelovati jer se u međuvremenu nakupilo dosta problema o kojima se debatiralo i raspravljalo i izvan konferencijskog dnevnog reda.

Autoru ovih redaka je taj ‘behind the scenes’ ove sezone uzeo možda najviše vremena, jer se činilo da je Kontakt ovog puta bio najbolja prilika za tu vrstu kontakta u kojem se ‘češljala’ problematika trenutka iz kojeg se stvari ponovno pokreću u većem obimu (pa do kad god to moglo trajati).

Nekakav nepisani konsenzus stvorio se oko toga koliko su besplatni koncerti (održavani periodično u pandemijskom periodu) postali neočekivani otegotni faktor oporavljanja koncertne industrije. Takve stvari osim što ruše cijene honorara glazbenika, onemogućuju i organizatorima ozbiljnije planiranje svih događanja koja uključuju plaćanje ulaznica. Naime, besplatni koncerti su u međuvremenu postali poligoni i za skupljanje jeftinih političkih bodova onih koji se tim poslom nisu bavili prije pandemije, što je dakako donijelo i prostora za razne ‘estradne manipulacije’ koje direktno ugrožavaju ionako pandemijom pogođenu koncertnu industriju.

Jedan od većih regionalnih skandala tako je baš u trenutku održavanja Kontakta isplivao paralelno na društvenim mrežama gdje su se javili brojni srpski glazbenici koji još uvijek nisu dobili honorare za prošlogodišnji beogradski Beer Fest koji je u međuvremenu postao svojevrsno političko oruđe indirektno pozicionirano u rukama vladajućih u Srbiji, pa su kroz neformalne razgovore iskakale brojne predikcije raspleta oko tog, nakon novosadskog Exita, najglasovitijeg koncertnog događanja u srpskim okvirima, ali i šire. Predviđanja idu od toga da je Beer Fest u nepremostivoj financijskoj situaciji i da je izgledno njegovo gašenje, do toga da bi se sve moglo riješiti već početkom travnja kad Srbiju čekaju izbori kad bi ‘netko’ neočekivano mogao na tome skupiti političke bodove, jer je riječ o ljetnom događaju koji u prosjeku okuplja tristo tisuća posjetitelja.

Loše vijesti dolaze i od tamo odakle bi se najmanje mogli nadati – iz Tolmina iz Slovenije. Naime, ta slovenska općina smještena uz rijeku Soču dosad je bila zlatnim slovima upisana kao odličan festivalski primjer koji je godišnje na pet glasovitih festivala (redovito rasprodanih i po godinu dana unaprijed) okupljao publiku iz Skandinavije, Njemačke i ostatka svijeta uz lineup s vodećim imenima prvenstveno punk i heavy metal svijeta. Slovenija je općenito u ovoj ‘Janšinoj eri’ politički uskovitlani prostor i to se sa situacijom u Tolminu očigledno prelijeva i u segment glazbenog biznisa koji se u tamošnjim okvirima mukotrpno razvijao posljednjih 20 godina kako bi se došlo do uistinu fascinantnog rezultata i festivalskog imidža tog kraja. Da se ne govori koliko je lokalna zajednica itekako imala koristi od toga.

Bosna je pak s velikim besplatnim koncertima hranila svoju estradu nauštrb svih drugih, nešto slično kao i hrvatski model provođen kroz natječaje „Jer svirati se mora“ o čijoj problematici je bilo već riječi na ovom portalu, pa će zasad ostati po strani u ovom kontekstu.

Možda u slučaju Hrvatske prije treba istaknuti sve alarmantniji problem nepostojanja hrvatskog glazbenog export ureda, jer pojednostavljeno kazano; Hrvatska u EU ima svoje mjesto, tj. ‘glazbenu policu’, ali je ta polica cijelo vrijeme prazna. No možda pozitivnu stvar u smislu boljeg regionalnog povezivanja treba iščitati iz toga što je ove godine na Kontaktu bio prilično velik broj aktera iz Hrvatske, uključujući tu i ostale kolege iz specijaliziranih glazbenih medija, što treba sagledati i iz činjenice da je u Osijeku održan Porin i da se beogradski Kontakt pokazao kao ne toliko dalek sljedeći korak za ‘minglanje’.

Sam Kontakt započeo je obilježavanjem 40. godišnjice od izdavanja legendarnog albuma „Lišće prekriva Lisabon“ Električnog orgazma, dakle idealna prilika da se Srđan Gojković Gile prisjeti koliko je, između ostalog, LSD utjecao na nastanak tog albuma. Tribina koju je vodio doajen srpskog glazbenog novinarstva Dragan Ambrozić ujedno je donijela i zanimljiva saznanja i od Tonija Jurija, slovenskog producenta dotičnog albuma, tj. kako je uopće izbor pao na njega. Svemu je naime prije 40 godina kumovala jedna laž, a to je da je Električni orgazam angažirao Jurija jer je on rekao da zna producirati dub, a u biti on je samo u to vrijeme jako volio slušati dub. Naime, nije u tom povijesnom periodu bilo baš previše dub aktera na sceni, dapače gotovo da ih uopće nije ni bilo.

Istog dana otvorena je u prostoru Kule u Cetinjskoj ulici i izložba slikarskih radova Branislava Babića Kebre, frontmena novosadskog Obojenog programa koji je i nastupio sljedeće večeri u Elektropioniru, dok je čast otvaranja glazbenog programa Kontakta pripala drugom karizmatiku; Nikoli Vranjkoviću kada je veliki interes također potaknuo i klavirski koncert Branke Parlać i Nataše Penezić u Zadužbini Ilije Kolarca.

Važno je reći da je Beograd u vrijeme održavanja Kontakta općenito živnuo po pitanju glazbenih događanja nevezanih za festival. Zagrebačka pocket palma je tako zajedno s Lukom Rajićem i još nekoliko nadolazećih mladih imena s elektro pop scene zauzela prostor Doma omladine, Ida Prester je koncertno dva dana za redom napunila prostor Bitef Art Cafea, a jedno od događanja bilo je i predstavljanje novog spota „Geler“ grupe Artan Lili u suradnji s reperom koji se odaziva na ime Juice i koji se događao u klubu KC Grad (gdje se zatekao i autor ovog teksta). Ta promocija bila je nesvakidašnjeg karaktera jer su na nju došli svi mladi tj. maloljetni romski akteri koji su ujedno i glavni glumci u video spotu. Najmlađi od njih ima tri godine, dakle prostorom KC Grada je vladala razigrana dječja spontanost i veselje.

Koncertno najspektakularniji dan bila subota, tj. posljednji dan festivala. Za rasprodani koncert Elementala u najvećoj dvorani Doma omladine danima unaprijed se tražila karta više, a isti koncert je otvorila mlada talentirana nada, makedonska pjevačica Dina Jashari koju će i zagrebačka publika na njenom regionalnom predstavljanju moći uživo čuti i vidjeti ovog četvrtka 31. ožujka u klubu Dva Osam u sklopu rođendanskih koncertnih večeri portala Ravno do dna.

Dinino prisustvo u Beogradu nije propustio ni Zoran Kesić, najoštriji jezik srpskog televizijskog novinarstva, koji ju je i ugostio u svojoj emisiji proteklog vikenda. Istovremeno dok je Elemental palio i žario u Domu omladine, u Elektropioniru su isto radili Rebel Star i Bohemija, što je bio kuriozitet i za Beograd, pa tako i za mene osobno.

Naime, mnogoljudna niška Bohemija nije baš česti gost beogradskih pozornica, a nakrcani Elektropionir bio je izuzetna prilika za predstavljanje recentnog albuma „Putujemo“. Taj, nazvao bih ga, neo-pop-psihodelični sastav je, u najkraćim crtama kazano, u potpunosti oduševio i svakako zavređuju da ih uživo u nekoj skoroj budućnosti vidi i hrvatska publika, što u klupskim, što festivalskim okvirima. Što se tiče potonjeg, otvoreno agitiram na hvarski Tam-Tam festival gdje bi se odlično uklopili.

„Ima nas iz Zagreba, Imotskog, Bečeja…“ započeo je Milan Glavaški s predstavljanjem nove inkarnacije grupe Rebel Star na pozornici Elektropionira (također još jednog benda koji će u petak 1. travnja zauzeti premijerno i pozornicu zagrebačkog Dva Osam u sklopu RDD rođendana) nakon čega je krenula katarza kojoj se nije nazirao kraj. Možda bi najbolji opis bio da parafraziram nekadašnje stihove Bijelog dugmeta „Zablude sam, evo, prestao na brojim“ u „Biseve sam, evo, prestao da brojim“ kad je riječ o Rebel Staru u Elektropioniru. Glavaškog i društvo jedino je omelo ograničenje radnog vremena koncertnog prostora u centru grada da nastave svirati, dok je primjerice to učinila policija par dana ranije na koncertu u Novom Sadu. Kako li će proći zagrebački koncert, vidjet ćemo… no jedno je sigurno, svi koji su se zaželjeti te grupe dobit će poštenu nadoknadu za sve godine koliko je nije bilo na sceni.

No ni to nije bio kraj. Štafetu najluđeg koncertnog loma preuzele su mlade snage u klubu Drugstore koji nije lociran baš u samom centru i nema problema sa susjedima. Tamo se održao „Hali Gali Specijal“ koji je okupio mlade bendove koji su se prije pandemije predstavili zajedničkom „Hali Gali“ kompilacijom. Ne odoh, ali zažalih sljedećeg jutra kad je sarajevski kolega Samir rekao da su Sitzpinker količinom buke i energije ‘ljuštili boju sa zidova’, kao što je i slično adrenalinsko poluđenje vladalo i u publici u krcatom Drugstoreu.

Isti bend će imati priliku za par mjeseci u Ljubljani kada je zakazan MENT kao nova etapa za regionalno glazbeno okupljanje. Beograd je svoju ulogu odigrao jako dobro obzirom na situaciju. Kontakt je ostvaren, uživo. To je u ovom trenutku i najvažnije.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute