Riječki punk rock bend Krešo i Kisele Kiše sinoć su u Velikom pogonu Tvornice kulture odnijeli pobjedu u finalnoj večeri 3. HR Demo kluba nad grupama Film Noir, F5, Auguste, Bad Mushrooms, Scarlet Notes, te Mikijem Solusom i njegovim trijom.
Splitski Film Noir me nekako najmanje dojmio na prvu loptu, no žiri je imao drugačije mišljenje. Riječani Krešo i Kisele kiše su pravovjerni i energični punk sastav koji tek treba pronaći svoj pravi identitet, no i tu se moje mišljenje razilazi od žirijevog. S Mikijem Solusom dolazim do poglavlja loših strana 3. HR Demo kluba.
Naime nastup Mikijevog trojca bio je urnebes i u samo dvorani. Publika je najpozitivnije reagirala na njegove otkačene stihove i definitivno prepoznatljiv i unikatan stil. Nije samo oštrouman na jeziku, već potpuno vlada i klavijaturama, kao što je bilo itekako osjetno da je cijeli bend usviran (zahvaljujući tome što vjerojatno nema birtije i omanjeg prostora za svirku u Zagrebu i okolici gdje već nisu nastupili u prilično kratkom vremenskom periodu). Po meni on je trebao biti pobjednik 3. HR Demo kluba, da smo recimo u nekom zapadnjačkom moždanom sklopu. Ali, avaj, nismo. Po tome se i razlikujemo od Zapada gdje bi kad se sve sagleda vjerojatno borbu za pobjedu u nijansama vodili Miki Solus i F5 kao potpuno definirani, spremni i gotovi glazbeni ‘proizvodi’ koji bi sigurno takvim jednim ‘pushom’ brže došli do šire publike koja bi ih (s razlogom) prihvatila.
No poredak je bio: F5 na trećem, Film Noir na drugom i Krešo i Kisele kiše na prvom mjestu. Ne bih htio biti nepravedan prema pobjednicima, ali ovdje otvoreno i javno sumnjam (uz toplo nadanje da sam u krivu) da će Krešo i Kisele kiše uspjeti i s novim albumom koji snime dobiti onoliku pažnju publike i solidnog broja glazbenih medija koju Miki Solus ima već sad. Jesu li članovi žirija bili svjesni toga prilikom donošenja odluke? I jesu li bili svjesni da je možda Solus kao izdanak kantautorskog vala o kojem se priča, piše i koji se sluša unazad godinu i pol dana možda trebao i na taj natjecateljski način dobiti (još jednu) potvrdu svoje vrijednosti i da je vrijeme za tako nešto upravo sada?
Ne bih tu sad htio uplitati Doru i Eurosong jer im ovdje nije mjesto, ali modus operandi kao da ima jednu zajedničku crtu, a to je da se malo kaska u vremenu i prostoru ponajviše možda zbog robovanja stereotipima, koje, upravo suprotno, treba napuštati. Da, u neku ruku je logično da na ovakvoj vrsti manifestacije pobjedi punk rock bend, a ne netko koga se ne može trenutno stilski definirati u tome što radi kao što je Solus, ali upravo tu i leži čar rizika u toj igri u kojoj se, ako ćemo već robovati stereotipima, do sada već bezbroj puta pokazalo da sudbina voli hrabre. Bend poput Krešo i Kisele kiše su trebali pobijediti primjerice 2012., jer je turbulencija događanja na sceni učinila svoje da je takva odluka u 2014. jednostavno zastarjela. Ali nije laka zadaća prepoznati heroje vremena kad su u začetku. Ne tvrdim da sam meritoran u tome, jer uvijek se može dogoditi pucanj u prazno. Nadam se da Krešo i Kisele kiše to neće biti, a do tada favorit jučerašnje večeri za mene je i dalje bio Miki Solus.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
