U ponedjeljak je Močvaru već tradicionalno posjetio američki bend Kultur Shock.
Neki odu kako se nikad ne bi vratili, a neki kako bi na neki čudan paradoksalan način ostali tamo odakle su otišli. Srđan Gino Jevđević je jedan od potonjih – davno napustivši Sarajevo i ovaj naš Balkanski poluotok, ali da bi ih ‘odnio’ sa sobom u daleki Seattle i utkao ih u tamošnje prilike na čudan, ali i nadasve originalan način kroz bend koji će debelo nadmašiti trajanje njegove prvotne karijere na domaćem terenu.
Kultur Shock koji će iduće godine navršiti svoj trideseti rođendan od samog starta bio je neka vrsta „izbjegličkog benda“ koji je okupljao muzičare sa svih strana svijeta koji su došli u Ameriku kako bi tamo kusali „kruh sa sedam kora“. Taj mali ljudski melting pot odrazio se i na sam izričaj – Gino je donio tegobni lelek Istoka i metriku ritma svoje nekadašnje sredine i prosuo ga tamo pred okorjelu grunge i metal ekipu među kojima je u jednom periodu bio i izvorni Japanac na basu koji je prionuo na dešifriranje ritma kojeg nikad dotad nije čuo.
Gininu magnetičnu energiju osjetili su ljudi poput Jella Biafre iz Dead Kennedysa i Billyja Goulda iz Faith No More koji nisu razumjeli niti jednu riječ jezika na kojem je pjevao, a nekako posljedično i naše gore list Christ Novoselic iz Nirvane. Na ovim našim prostorima vijest o takvom bendu došla je nešto kasnije, odnosno 2006. godine na 10. Art & Music Festivalu u Puli koji je postao glasovit i po premijernom nastupu Goribora iz Srbije, ali i po tome što je vjerojatno to festivalsko izdanje po prvi put nakon rata okupilo i znatan broj glazbenih kritičara i novinara s ovih prostora. U puno stvari je taj Art & Music bila točka prvog značajnog susreta nezavisne scene Srbije i Hrvatske i tu se Kultur Shock sa svim svojim neobičnostima i adutima savršeno uklopio.
Vrata koja je Kultur Shock tada samo jednim nastupom krenuo samo odškrinuti otvorila su se za cijeli Balkan u godinama koje su uslijedile, a publika je bend prihvatila kao „naš bend iz Seattlea“.
To objašnjava i činjenicu da je Kultur Shock i u ponedjeljak bez problema nakrcao zagrebačku Močvaru usred ljeta kao jednu od destinacija na svojim ovogodišnjim putešestvijama, oliti turneji. Bio toplotni val ili grmljavinsko nevrijeme (a tog dana je bilo i jednog i drugog), vjerna fanovska baza neće se pokolebati i propustiti nastup grupe na kojoj će brassevi i violina biti u savršenoj koliziji s teškim gitarskim rifovima i s frontmenom koji bez izuzetka uvijek ostavlja svoje srce na pozornici.
Koncert je počeo znakovito s „Bosnia in Time“ i „Tamni vilajet“ iz razloga što se onaj negativni društveno-politički termin „Balkanizacija“ u međuvremenu prelio izvan granica Balkana čak to daleke Amerike gdje, eto, vlada prvi predsjednik u povijesti koji cenzurira i gasi emisije komičara koji su ga uzeli na zub, što je samo posljednji u nizu političkih bahatluka kojih smo se mi na Balkanu nagledali dosad.
Dakako, bilo je to „samo“ furiozno zagrijavanje u uvijek po ljeti dobro zagrijanoj Močvari za koncert u kojem će u sat i 45 minuta taj Grandpa Guru (kako se zove i film snimljen o Jevđeviću) snagom i emocijom voditi publiku kroz glazbeni obred. Tutnjale se u nastavku „King“, „Tutti frutti“, „Snijeg“, „God Is Busy“, „Racist Song“ u zaraznoj Cigani čergari meets industrial maniri, a kad su bend i publika već dobrano bili jedno stopljeno pulsirajuće tkivo, Gino je progovorio o onome o čemu je trebao progovoriti jer aktualna situacija to jednostavno zahtijeva.
„Ne dajte da vas nagovore da uzmete oružje u ruke, jebem im mater svima! Ne dajte! Ne budite glupi k’o mi, ne uzimajte oružje u ruke jer vi ste najvažniji“, gotovo da je zavapio Gino, a Močvara se potom zatresla od odobravanja publike na to obraćanje čovjeka koji je rat itekako osjetio i koji je jednako kako je znakovito i započeo koncert, isto tako službeni dio zaključio izvedbom pjesme „Sarajevo“.
Kao što su Skunk Anasie večer prije na Šalati dali značaj dugačkom bisu, tako je bilo i s Kultur Shockom u Močvari. Počelo je sa „Zumbulom“, nastavilo s novom pjesmom „Iluzije“ da bi uzlaznu putanju katarze potom nastavile „Aksam“, „Country“, „Mohammed“, „Hashishi“ i „Da je“.
Naš guru iz Seattlea ostavio je i ovog puta srce na terenu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
