Kurt Elling & Yellowjackets u nedjelju su priredili koncert o kojem će se još dugo pričati.
„Prijatelji, vremena su opet čudna“, rekao je Kurt Elling pred auditorijem Kina Studentskog centra i nastavio: „Stoga se nadam da će vam pjesme koje izvodimo dati nadu i osnažiti vas kako bi mogli u životu zauzeti uspravni gard.“ Na to je dobio još jedan u nizu gromoglasnih aplauza koji su se mogli čuti te večeri. Naime, bila su čudna vremena i kad je posljednji put nastupio u Zagrebu tijekom pandemije u studenom 2021. godine u, zbog zdravstvenih mjera, prorijeđenom Lisinskom kad je također slao poruke nade, dakako uz svoju fenomenalnu vokalnu izvedbu.
Ovog puta udružio se sa legendarnim sastavom Yellowjackets, koji je prošlog tjedna ubilježio još jednu Grammy nominaciju u svojoj karijeri, kako bi zajedno odali počast jazz fusion grupi Weather Report koju su osnovala tri velikana jazza; Wayne Shorter, Jaco Pastorius i Joe Zawinul.
Ono što je dakako kopkalo maštu bilo je kako će to zajedno izvesti s obzirom da Weather Report nije bio sastav vokalnog, već instrumentalnog karaktera. No „razuvjeravanje“ je već bilo uspješno na samom početku i sa skladbom „Elegant People“ u kojoj je Elling pjevao Shorterove stihove, kao što je suvereno vokalnu izvedbu postavio kao postament zajedničkog izričaja s Yellowjackets.
„Elegant People“ ujedno je pružila i improvizacijsku raskoš već na samom početku, gotovo neočekivanu u smislu da je neko ustaljeno nepisano pravilo da se bubnjarski solo vadi iz arsenala nešto kasnije na jazz koncertima. No Will Kennedy, proslavljeni bubnjar koji je između ostalih svirao i s Herbiejem Hancockom, Chakaom Khan, Snarky Puppy i Bobbyjem McFerrinom već je u „Elegant People“ efektno ‘zakucao’ solo, a pored njega i Ellinga uvijek raspoloženog za vokalize pažnju je plijenio Bob Mintzer koji je svirao EWI – elektronički puhački instrument koji se po svoj prilici svira kao klarinet i saksofon, ali uz nevjerojatan zvučni spektar. U „Elegant People“ Mintzerow EWI je donio kombinaciju zvuka flaute i syntha, da bi u narednim skladbama taj instrument u njegovim rukama zvučao i kao prigušena truba, ali i kao još jedna bas gitara u kvintetu u kojem je bas gitaru svirao Dane Alderson, dok je na klaviru i synhevima bio Russell Ferrante koji je u svojoj bogatoj karijeri radio i s Joni Mitchell.
„Mi cijelu ovu turneju vježbamo samo za Vas i ovaj koncert“, izjavio je u šali Elling naglašavajući kako su s nastupom u Zagrebu u sklopu 16. Zagreb Jazz Festivala on i Yellowjackets ujedno i okončali ovogodišnju jesensku europsku turneju. No nakon što sam ga dosad gledao jedno tri-četiri puta u Hrvatskoj uistinu se ne mogu oteti dojmu da mi je jučerašnji koncert zasigurno najbolji na kojem sam ga slušao i gledao u Hrvatskoj. Nije samo u pitanju bila njegova izvedba koja me uvijek transcententira u neki izmaštani brodvejski prostor gdje dobivam najbolji vokalni jazz odmah i sad, već magije itekako ima i u skladbama Weather Reporta i dakako izuzetnoj izvedbi Yellowjacketsa – kao da smo svi bili na nekom imaginarnom glazbenom ušću gdje se u jedan tok spajaju tri moćne jazz pritoke.
Dakle, ono: „kako li će to sve zvučati“ s početka teksta sa svakom izvedbom dobivalo je najbolji mogući odgovor. U sat i pol, koliko je koncert trajao zajedno s bisom, Kurt Elling i Yellowjackets nisu izveli previše skladbi, ali svaka je nosila monumentalnost svoje vrste.
Nakon „Elegant People“ (koju je Elling džentlmenski posvetio svima koji su došli na koncert) slijedile su „A Certain Continuum“ i „A Secret Three Ways“ u kojima se osobno lirski nadovezao na ono što je tijekom sedamdesetih napisao Jaco Pastorius. Potom se povukao s pozornice i „ostavio nas“ instrumentalizacijama Yellowjacketsa u dijelu prigodnog naziva „Yellowjackets Feature“, da bi se vratio na fantastičnoj „Downtown“ koju je lirski osmislio Russell Ferrante, a vatromet u finalnom dijelu donijele su Zawinulova „Current Affairs“ i Shorterova „Palladium“ u kojoj se dvostruka solo točka Ellinga i Kennedyja može uzeti ne samo za najbolji improvizacijski jazz drive ovogodišnjeg izdanja Zagreb Jazz Festivala, već zasigurno i jedan od najboljih takvih događaja na pozornici Kina SC općenito gledano.
Taj glazbeni vatromet gornjeg doma glazbene scene u globalnom smislu, stvarno je donio duševno i duhovno osnaženje i podstrek za razmisliti koliko istinske ljepote ima na ovom svijetu. Taman da i uvodne Ellingove riječi ispadnu kao ispunjenje svih očekivanja u samom finalu.
Naime, rekao je: „Jaco, Wayne i Joe bila su tri čovjeka slomljena srca, tri čovjeka slomljenih misli – obični ljudi kao i svi mi, ali ipak genijalci koji su nam ostavili u nasljeđe izuzetno zadovoljstvo i ispunjenje.“
Bis je donio Pastoriusovu „Time to Say Goodbye“ – vatromet nakon vatrometa za finalno cementiranje zaključka da smo uistinu svjedočili nečem posebnom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
