Ne treba čekati ni bližu budućnost da bi melodični gothic metal postao pop glazba. On je to već danas. To je odavno premosnica za one tinejdžere koji se na svoje uši uvjere da im netko poput Rihanne ili Britney Spears (za one nešto starije) više nije ‘vrh svijeta’, pa se okrenu potpunoj suprotnosti agresivnih gitarskih rifova odsviranih u sniženom ključu.
Naravno nekad je ta stvar u odrastanju bio rock n’ roll, zatim punk i heavy metal, a već solidni niz godina to su pop punk i melodic gothic. Vremena su se promijenila, ali mladost je uvijek ista, napunjena adrenalinom i željna istih stvari kad je riječ o glazbi. U toj grupaciji bendova kojima se obično priljepljuje etiketa diskografski dizajniranih produkata za jednu ili par sezona nalazi se i talijanski Lacuna Coil, grupa s mješovitim žensko-muškim glavnim vokalima Cristine Scabbie i Andree Ferro (da ne bi bilo zabune u Italiji je Andrea muško ime).
Ovi Milanezi izrazito su muzikalni u svom izričaju, ali opet ih se može usporediti s Tarjom i ostalim nordijskim i sjevernoameričkim kolegama. Isti je to splet lirskog crnog futurizma i mitske magične prošlosti. No Lacuna Coil je puno manje opsjednuta okultnim u svojim tekstovima. U mentalnom sklopu su puno bliži Linkin Parku, koji su već veterani nekadašnje nu metal scene, i na koju se bez problema nadovezuje ono što je danas melodic gothic.
No Lacuna Coil, obzirom da je iz Europe i to pogotovo iz Italije koja se doživljava kroz prizmu Erosa Ramazzottija i Tiziana Ferra, već duže vrijeme uspješno pliva na sceni na kojoj se probila bez trikova. Grupa postoji od 1994. godine, a postepeno je dogurala do najprodavanijeg albuma (“Comalies” 2002.) u matičnoj nezavisnoj etiketi Century Media (ista je i dom legendarnih Napalm Deatha i Celtic Frosta), koju nisu napustili ni kad im se dogodio i jači proboj zahvaljujući glazbenom angažmanu u vampirsko-vukodlačkoj filmskoj franšizi „Underworld“.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=VTT6picaCoQ[/youtube]
„Dark Adrenaline“ im je šesti album po redu. Sklop Scabbinog soprana palog anđela i Ferrovog zova iz pakla funkcioniraju uistinu maštovito, pazeći na balans angažmana cijelo vrijeme, sasvim dovoljno da izostane osjećaj dosade sve do kraja samog albuma. Cijeli album je autorskog karktera osim „Losing My Religion“ R.E.M.-a, pjesme koja je uistinu pametan izbor za grupu poput Lacuna Coil, a opet je to i dobar edukacijski potez, jer ipak je od nastanka originala prošlo više od 20 godina.
Engleski izgovor je odličan i bez akcenta, a materinji talijanski Ferro progovara samo u posljednjoj „My Spirit“ i to u obliku molitve. Iako su u gothic priči, s pjesmom „Intoxicated“ su naglasili koliko su vezani i na tradicionalni sabbathovsko-maidenovski heavy metal. „Dark Adrenaline“ je solidan album, koji ne bi trebao smetati ni roditeljima ako njihov adolescent voli odvrnuti potenciometar na liniji u svojoj sobi, pod uvjetom da ti isti roditelji nisu odrastali uz Brenu.
Ocjena: 7/10
(Century Media / Dallas Records, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
