Drugi album, novi pogodak. Glazbenik iz Goražda se, srećom, nije istrošio. ‘Stvorenje’ je jamac za jednu dugotrajnu karijeru.
Elvir Laković – Laka došao je do najkritičnije faze svoje karijere. Nakon prikrivenog remek-djela u obličju albuma „Zec“, zapamćenog nastupa na Eurosongu, poprilično posjećene turneje i MTV-jeve nagrade u Liverpoolu, stiglo je vrijeme za drugi album, ispit na kojem su hrpe uspješnih debitanata pale. Laka je položio, iako svoju pjesničku i glazbenu filozofiju nije pomaknuo niti za milimetar. Ni album „Stvorenje“ ne nudi odgovor na pitanje je li Laka blesan ili genijalac, no tragova za jedan i drugi zaključak ima dovoljno.
Nadrealni pop, kako je sam umjetnik nazvao ono što izlazi iz njegove glave, i na „Stvorenju“ funkcionira između naizgled nepovezanih metaforičkih slika, obiteljskih vokalnih „prepucavanja“ Lake i njegove sestre Lele te instrumentalističkih izleta u nepoznato. S obzirom da Laka ovoga puta nije imao luksuz glancanja jedne pjesme po godinu dana, kako je to izgledalo nekad kada je nastajao njegov prvijenac, drugi album ima nedostatak aranžmanskih iznenađenja. No ta opaska stoji samo ako se slijepo držimo usporedbe sa „Zecom“.
Iz svake druge perspektive, Lakin novi CD je maštovit, kreativan i uzbudljiv. A nije ga napustio ni smisao na humor. Kako bi inače pojmovi poput „subjektivno mišljenje jarana“, „djeca partizana“, „prijateljski Sudan“ ili „nesvrstano buđenje“ stali u pjesmu na vrhu koje stoji naziv „Pidžama“? Za prvi singl odabran je već pomalo istrošeni „Brko“ koji u sebi nosi i neočekivanu perverziju iz narodne predaje, a slijedi Lakino samopreispitivanje je li postao išta pametniji. Budući da se i dalje drži odluke da pjesme naziva jednom riječju, tu je naravno imenovao ‘Pametniji’.
Dokaz njegove varijante duhovne osviještenosti je duboka posvećenosti ljubavi, a ako ćemo usvojiti njegov pravopisni zahtjev, trebali bi to ustvari napisati ovako: Ljubavi. Ako ćemo vjerovati definiciji mladog hrvatskog filozofa u usponu, Srećka Horvata, izrečenoj nedavno u „Nedjeljom u 2“, onda je Lakino „političko opredjeljenje“ jedini ispravni put za rješenje svih mogućih svjetskih kriza. Iako se Ljubav proteže kroz svaku Lakovićevu pjesmu, naslovna pjesma „Stvorenje“ središnja je oda Lakinoj najvećoj inspiraciji, koja odiše retro pop prizvukom i djetinjastim refrenom.
„Sisar“ je evolucijsko-obrazovni hitić posvećen pijenju mlijeka, koji pokazuje da je i od svakodnevnih, dosadnih stvari moguće napraviti dobar štos. S druge strane, „Slobodu“ nije zalio mlijekom, već vodom, a u „Protezi“ je proplakao za odbjeglom dragom. „Proteza“ je ritmički najkompleksnija stvar s albuma i daleko najuspjelija. Aktualne političke i ekonomske trenutke pretočio je u polubaladu „Plačem“, tradiciju uvlačenja pod životinjsku kožu oživio je u „Psu“, s pokojom jeftinom rimom i karakterističnim falsetom, a da nije sve tako bajno u bajci Lakina glazbenog života tvrdi nam odjavna „Sanj’o“.
Dakle, genijalni blesan ili blesavi genijalac? Pričekat ćemo ipak treći album…
Ocjena: 9/10
(Menart, 2011.)