Kako je kao autorica knjige ‘Slušaj i gledaj, Latice’ navedena hrvatska likovna umjetnica, kazališna i filmska scenografkinja i kostimografkinja Latica Ivanišević (1942.), prva je pomisao da ju je ona i napisala. Tome, međutim nije posve tako, baš kao što ni knjiga, kako bi se na prvi pogled moglo zaključiti, nije njezina autobiografija.
Riječ je o svojevrsnoj biografiji njezine obitelji, na što preciznije od naslova upućuje podnaslov „Sudbina jedne obitelji“. Latica Ivanišević imala je, naime, značajne pretke – među ostalima to su ban Josip Šilović (1858.-1939.), zatim bakin brat, jedan od najuglednijih hrvatskih kazališnih djelatnika, Branko Gavella (1885.-1962.). Njezin je djed, ugledni liječnik, mason, komunistički ilegalac, član ZAVNOH-a i veleposlanik FNRJ Srećko Šilović (1885.-1965.), mamina je sestra Nana (1912.-1947.) bila udana za publicista i ljevičara Otokara Keršovanija (1902.-1942.), a sama je kao komunistica tridesetih godina prošloga stoljeća otišla u SSSR, gdje je tijekom godina postala partijka, kako se u ovoj knjizi sluti, prilično važna samom Josifu Staljinu po čijem je naputku, opet se s nesigurnošću nagađa, likvidirana u insceniranoj automobilskoj nesreći. Latičin otac Drago Ivanišević (1907.-1981.) bio je književnik i slikar te jedan od osnivača zagrebačke Akademije za kazalište (danas ADU), a majka Ines Ivanišević (1915.-2003.), jedna od osnivačica i prva direktorica ansambla Lado.
Ako i nije doslovno napisala cijelu knjigu „Slušaj i gledaj, Latice“ – njezina sjećanja započinju tek na 441. (!) stranici – Latica Ivanišević ipak je (po svoj prilici) njezina autorica, odnosno autorica jednostavnoga, ali neuobičajenoga i višestruko zanimljivoga koncepta u kojem su kronološki poredani memoarski i epistolarni zapisi njezinih izravnih predaka i nje same, a što sve, bez obzira na izvorne namjene zapisa, razlike u stilovima i u zanimljivosti pojedinih poglavlja te u osjećaju, nazovimo je, memoarske odgovornosti, daje itekako dojmljivu sliku života tri generacije jedne nimalo prosječne, uglavnom iznimno dobrostojeće i ugledne, pretežno kulturnjačko-umjetnički usmjerene hrvatske obitelji koja je u nešto više od stotinu godina, koliko štivo otprilike zahvaća, doživjela višekratne uspone i padove te prošla kroz brojne društvene mijene i oluje, često u bliskom društvu nekih od najuvaženijih i najvažnijih osoba svoga doba, poput, primjerice doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita ili jednog od najuglednijih hrvatskih pisaca Miroslava Krleže.
Priču otvaraju nepretenciozna pisma Latičine bake Irene svojim roditeljima. Pisana za vrijeme studija pjevanja u Beču na početku dvadesetog stoljeća, ona lakonski dočaravaju razmišljanja i preokupacije (vježbanje i studiranje, posjeti kazališnim predstavama, kupovina odjevnih predmeta s potankim opisom materijala i boja) razmjerno bezbrižne mlade dame koja život na visokoj nozi smatra gotovo samorazumljivim.
Slijede ih memoari Srećka Šilovića o višegodišnjem boravku njegove mlade obitelji u brazilskoj provinciji kamo je desetih godina dvadesetog stoljeća otišao trbuhom za kruhom. Pisani rukom obrazovanog čovjeka koji se ne smatra piscem, vjerojatno po narudžbi, za „Narodni list“ u kojem su u nastavcima objavljivani 1952., ovi su članci ugođeni u staromodno ugodnom i ležernom duhu, s ondašnjem dobu i društvu primjerenom i očekivanom notom putopisne poučnosti i anegdotalnosti. Drugi dio ovdje predstavljenih Šilovićevih memoara je pomalo neuredan zapis, čini se, usmenih sjećanja, bilježenih 1964. za potrebe Instituta za istraživanje historije radničkog pokreta Hrvatske, izrečenih, dojam je, bez osobite volje za prisjećanjem, više iz osjećaja određene dužnosti prema društvu i povijesti, negoli iz osobne želje i potrebe. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
