Vjerujem da bi najradikalnija odluka u ovom trenutku, ujedno i dobro promišljena, bila kad bi riječki Let 3 odlučio više nikad ne pokazivati spolovila, ne zabijati ruže u guzice i iz istih ne ispaljivati čepove, odlijepiti brkove s lica i skinuti kardinalske plašteve. Onda bi ostala samo glazba i prostor za nove ideje.
A kako za sada stvari stoje, osjećaj je kao da ste godinama u društvu u kojem (uvijek) postoji šaljivdžija zadužen za pričanje viceva, samo što isti i dalje priča jedno te isti vic. Jednostavno smo naučeni na vizualne provokacije ovog trenutno najdugovječnijeg riječkog benda. Riječ ‘skandalozno’ u tom izričaju i njihovom slučaju izgubila je smisao. Kritika primitivnosti društva na taj način nešto je što smo već nadišli, upravo zahvaljujući Letu 3. Sprdnja s estradnim folkom odavno više nije smiješna, dapače samo joj ide u prilog.
Letu 3 potrebna je ona intelektulno-kritička doza, a time i težina koju je imao dugi niz godina od „Two Dogs Fucking“ do „Jedine“. „Bombardiranje Srbije i Čačka“ bio je maestralni zaokret, no otad je prošlo osam godina i čini se kako Let 3 ne izlazi izvan okvira tog albuma. Posljednje LP, tj. gledano po minutaži i ponuđenom, EP izdanje „Kurcem do vjere – Thank You Lord“ svjedoči toj tezi.
Studijske verzije pjesama „Omađijaj me“, „Klistir“ i „Hvala tebi Kriste“ upotpunjene su live verzijama „Mona“, „Veliki dan“, „Pokvarena žena“ i „Niotkud“, kao i ‘soundtrackom’ predstave „Kiklop“ koji je ustvari samo vokalna i udaraljkaška kompilacija prve tri nabrojane pjesme. Da bi se smanjio eventualni osjećaj prevare fanova uz album je priložen i bonus DVD. I dok je bend uživo neprikosnoveno uvjerljiv, kao što je bio i svih ovih godina. „Omađijaj me“, „Klistir“ i„Hvala tebi Kriste“ kao da su egzaktni primjer kako je „Ciklama“ nabubrila i progutala energični rock izričaj kojim je grupa sebi prokrčila put. „Ciklama“ je na svakom albumu bila Mrletova minijaturna zajebancija, nevezana za materijal kojem je bila pripojena, no sada je čini se njena glazbena šizofrenija postala špranca za puno duže komade u koje je Let 3 turbofolk metodom stilski nabacao sve što je došlo pod ruku. Nudeći slušatelju samo dvije opcije, ili odbacivanje te papazjanije ili prihvaćenje glazbenog vica pod krinkom genijalnosti. Eh sad, genijalnost traži hrabrost i rizik da se odbaci prethodno poglavlje, a dotične tri pjesme samo su lošiji nastavci onog što je započeto s primjerice „Kurcem u čelo“ i „Mala soba“ s albuma „Bombardiranje Srbije i Čačka“, a to je više igranje na sigurnu vic kartu nego drska hrabrost, kako se čini na prvu loptu.
Imidž grupe jednostavno nije više podređen glazbi, već je glazba postala soundtrack imidžu, a tu više nema ničeg šokantnog i provokativnog. Više je riječ o skrivanju iza krinke. A za bend kao što je Let 3 krinka te vrste je opasna stvar. Let 3 je uvijek skidao krinke. Naime predugo su na sceni i njihov značaj za istu je nepobitan, no s „Kurcem do vjere – Thank You Lord“ je jasno kako je jedna strategija iscrpljena. Primarno gledano Let 3 je bend i kao takav bi se trebao čvršće držati glazbe, a ne biti bizarni teatar nakon 35 godina postojanja uz opasku da postaje sve manje zabavan, jer ima daleko zreliju publiku nego što možda Mrle i Prlja u ovom trenutku misle. Gledam to i po sebi. Nije baš pohvalno za recenzenta kad dopusti da mu izdanje važnog domaćeg benda mjesecima stoji na stolu neraspakirano. No problem je u tome što je puno toga bilo intrigantnije za poslušati iako nema dva kardinala s gigantskim kurcima na naslovnici, a riječ je o nečemu što bi po logici stvari trebalo prvo završiti na gramofonu ili DVD playeru. Još jedan dokaz da omot ne čini čokoladu.
Let 3 je trenutno posvećen revitalizaciji prošlosti i onoga što je radio Let 2. Možda im to pomogne u sagledavanju toga koji recept bi trebalo mijenjati ili unaprijediti, osim ako ne misle da će izrada novih dužih falusnih proteza poboljšati situaciju.
Ocjena: 6/10
(Dallas Records, 2012.)