“Nigdje takvog grada nisam vidio, nigdje takvog grada nema“, stihovi su hita „Riječke pičke“ s albuma „Bombardiranje Srbije i Čačka“ iz 2005. godine. Upravo je tim albumom stao serijal „Vožnja kroz cijeli opus“ kojim se na ovom portalu retrospektivno osvrtalo na opus Leta 3 još tamo 2023. godine. Zašto se tada nismo osvrnuli i na…
“Nigdje takvog grada nisam vidio, nigdje takvog grada nema“, stihovi su hita „Riječke pičke“ s albuma „Bombardiranje Srbije i Čačka“ iz 2005. godine. Upravo je tim albumom stao serijal „Vožnja kroz cijeli opus“ kojim se na ovom portalu retrospektivno osvrtalo na opus Leta 3 još tamo 2023. godine. Zašto se tada nismo osvrnuli i na album „Angela Merkel sere“ koji je, jednako tako retrospektivno gledano, zapravo dao nekoliko poprilično „letriovskih“ klasika poput „Gladni“, „Divljakuša“, „Ribokemija“, „Mazi“ i „Punjeta“, ne znam, kao što ne znam ni zašto je te 2016. godine taj album kod dijela publike i kritike proglašen slabijim od ostatka njihovog opusa.
Kad se bolje razmisli, slično je bilo i s prvospomenutim „Bombardiranje Srbije i Čačka“ koji je također kod dijela publike i kritike proglašen bezveznim pa se vremenom uvriježilo da je „Jedina“ posljednji pravi i veliki album Leta 3 što ne znači zapravo da se Let 3 u posljednjih 20 godina pokvario, nego da je publika i kritika kudikamo inertnija od benda koji zapravo nikad nije dvaput napravio istu stvar, nego je uvijek išao dalje, što god tko o tome mislio.
Vraćam se zato na uvodne stihove koji bi se s obzirom na sve rečeno, ali i na njihov novi album „RKTRD NDRD“ dalo pretvoriti u „Nigdje takvog benda nisam vidio, nigdje takvog benda nema“. Što god napravili, Let 3 su uvijek bez greške Let 3, sviđalo se to nekome ili ne i nakon svih ovih godina još uvijek zvuče samo i isključivo kao Let 3.
Već je nakon najavnih singlova „Cikica“ i „Lassie“ bilo jasno da nas čeka punokrvni šareni i razigrani Let 3 koji daje idealno pogođeni omjer ozbiljnosti i zajebancije. Najveća njihova snaga i općenito je u dobro pogođenom omjeru ozbiljnosti i zajebancije i kad ga pogode kako treba, nema greške. Da se ovog puta ozbiljno zajebavaju, jasno je odmah od prve „Mielerosa“ koja u maniru one Mamićeve „dam si taj šećer u venu i ka’em aaaajmoooo“ najavljuje da će nam u idućih 46 minuta iz uha kapati riječki rock.
Nastavlja se to tako do nešto ozbiljnije „Žlice“, balade kakvu nismo čuli još od „Nafte“, a koja je, zanimljivo, zvukovno ukorijenjena u 80-e više nego što je Let 3 ikad bio. Slično je zapravo i s nastavnim „Praščićima u krošnji“ koji također zvuče kao neka stadionska kamilica iz 80-ih, ali ne funkcioniraju najbolje i možda su jedan od slabijih momenata album pa onda i „Ljubavnom pokorom“ i „Suncokretom“ koji sunce ipak ponovno okreće na dobar teren.
Dobar teren nastavlja se za „Zelenim graškom“, stvari za koju sam siguran da bi uživo mogla zvučati opako masivno i zauzeti stalno mjesto u njihovom budućem koncertnom repertoaru. I neizgovorljiva „RKTRD NDRD“ lako je zamisliva kao neki budući koncertni favorit, i ne mislim to u smislu „hitoidnosti“, nego masivnosti, a što je jedan od glavnih live aduta Leta 3.
Nismo ostali zakinuti ni za „Ciklamu“ koja je ovog puta poprimila novu urnebesnu permutaciju. Ovog puta je to apsolutno predramatična operno-kazališno-simfonijska-DJ Demian „Ciklama“ i sve u svemu komad glazbe od četiri minute i pet sekundi kakav na ovome svijetu može osmisliti samo Mrle. Album završava pjesmom „Čupaj pičku“.
E sad, ako već pričamo o omjeru zajebancije i ozbiljnosti, jasno je da se u slučaju „čupanja pičke“ radi najprije o zajebanciji, ali netko poput mene usudit će se reći da je to možda i najbolja stvar na albumu. Jesam li lud ili ne, ostavit ćemo nekome drugome na procjenu, no „Čupaj pičku“ je savršeno pogođeno stanje mainstream glazbe u Hrvatskoj i „regionu“, a autotjunirani Mrle uspio je u tri minute zajebancije napraviti megahit koji zbog svog teksta i činjenice da je riječ o Letu 3 u našim zabavnjačkim klubovima to nikad neće biti, iako to istovremeno apsolutno jest. „Čupaj pičku“ nije ništa drugo nego eksplicitna i neuglađena verzija svih onih drugih „čupanja pički“ u radijskom i klupskom „eteru“ koji se samo prave fini, a u suštini nisu drugo nego „oj ribice moja, dal’ ti fali voda, dal’ ti fali voda, čupaj pičku“.
Kad smo već kod svega toga, jučer je objavljen i album „Culminazione“ Mrletovog alter ego DJ Demian koji je od početka do kraja jedna od najboljih techno zajebancija a la Brüno na našim prostorima, no o tome nekom drugom prilikom.
Sve u svemu, „RKTRD NDRD“ bez sumnje pogađa pravi omjer ozbiljnosti i zajebancije i album je koji će razveseliti svakog pravog fana benda. Osim toga, ako se bend odluči nove pjesme mimo najavnih singlova uvrstiti i u live nastupe, doći će to kao dobrodošlo osvježenje njihovog koncertnog repertoara, ali ne u onoj kategoriji „ajde da odsviraju i te nove pa da opet slušamo hitove“, nego kao ravnopravan komad njihovog u globalu odličnog opusa.
Na kraju, potpisnik ovih redova vrlo bi rado doživio i jedan punokrvni zabavnjačko-narodnjački-prosti trap „Čupaj pičku“ album, no do tad je „RKTRD NDRD“ novitet koji će ga sasvim dobro „zadovoljiti“, no koji, nadamo se, neće označiti još jednu desetljetnu diskografsku pauzu.
Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
