Let 3 u dvorištu Medike – Korona Let na 45

Da kojim slučajem postoji kladionica u kojoj se može kladiti koji će prostor u Zagrebu postati koncertno mjesto sezone, vjerojatno bi oni rijetki, koji bi se iz vica kladili na AKC Mediku (uz to, još i dvorište Medike) postali milijunaši, ako bi uopće takvih bilo. No eto korona je promijenila sve u trenu, pa tako i koncertne trendove dokle god je lijepo vrijeme. Ovog petka ‘it’ koncert su u tom prostoru priredili Let 3.

Let 3 u dvorištu Medike (Foto: Vedran Metelko)

Tako je nakon prošlotjednog premijernog nastupa Psihomodo popa u tom preuređenom dvorištu za koncertne zgode, sinoć isto tako premijerno nastupio i riječki Let 3 kojem je to ujedno bio i prvi zagrebački koncert u ovom postkarantenskom periodu.

Autor ovih redaka se više ne sjeća točno kad je Let 3 prvi put primijenio „stars on 45“ praksu nizanja svojih udarnih hitova bez pauze jedan za drugim u skraćenim verzijama kad promjena obično dolazi nakon prvog refrena, no u petak se ta strategija činila dobrom za ‘razbijanje leda’ – da se svi stignu prilagoditi uvjetima ‘s konja na magarca’. Za neke je to bila večer ispunjena reminiscencijama – prema nekim davnim lo-fi ljetnim underground festivalima ili zlatnim danima Palacha – u kojima je je glazba Leta 3 bila i ostala čvrsta poveznica, ili bolje rečeno soundtrack koji mnoge od nas prati kroz život.

Let 3 u dvorištu Medike (Foto: Vedran Metelko)

Uglavnom, ‘razbijanje leda’ krenulo je s „21 Century Schizoid Man“ obradom legendarne pjesme King Crimsona čiji tekst i naslov odlično korespondiraju sa sadašnjošću da bi se na nju lančano nadovezale „Ne trebam te“, „El Desperado“, „Fuck Famiglia“ i „Vjeran pas“ prije nego li je Prlja izustio prvo „Dobra večer, ljudi!“ Valjda kao da i sam ne vjeruje u okolnosti, a potom s bendom opet uronio u rafalne rifove i refrene i to ‘odmah u glavu’ s „Kontinentio“ i „Profesor Jakov“, a potom u ‘čekićanje balkanskog primordijalnog sklopa’ s „Mala soba“, „Mamne baneta“ i „Izađi mala“ da bi to podvukli „Šabanovom himnom“ „Dijete u vremenu“.

Dakle u ugođaju bio je to povratak na period izlaska albuma „Bombardiranje Srbije i Čačka“ kojim su se ovi Riječani tada opako sprdali na društveno i političko jednoumlje – nešto po čemu na neki način odišu i ova vremena posebnih okolnosti. No nakon „Dijeteta u vremenu“ se sve nekako otvorilo. Nestao je grč. Valjda je Prljino spontano inzistiranje da publika okrene dva kruga a capella refrena svima otvorilo čakre, posebno onaj dio o zajedničkom starenju.

Let 3 u dvorištu Medike (Foto: Vedran Metelko)

„Živjela korona!“, ispalio je tako blesavo u mikrofon frontmen Leta 3, kao da je morao izustiti nešto takvo kako bi zaokružio misao nabrajanja ponašanje ljudi, koje je još do jučer bilo pomalo bizarno za povezati s ovim našim ‘rokerskim svijetom’. „Kuhamo ajvare i humuse, gajimo pomidore, koji kurac?“, čudio se tako Prlja, ali i uveseljavao prisutne prije nego li je opet krenulo rešetanje sa „Sokol“, „Omađijaj me“, „999“, „Izgubljeni“, „Riječke pičke“ i „Drama“.

Ni u samom finalu nisu Riječani popuštali stisak, niti je publika htjela da taj stisak popusti. A u toj situaciji su kao naručene došle „Ero s onog svijeta“ i „Kurcem u čelo“ čime je završio službeni dio koncerta. „Nafta“ je na bisu donijela euforiju nespojivu sa svojim baladnim ugođajem, a dodatno ‘ulje na vatru’ dolio je Mrle kad se ‘dočepao’ mikrofona i ‘oderao’ „Ženu varam“. „Tazi tazi“ se činila kao oproštaj u toj neobičnoj koncertnoj noći, jer je sat pokazivao 21.58, a sve je trebalo biti gotovo zaključno s 22.00 sati. Kad je organizator sa strane dao bendu znak da ima prostora za još jednu pjesmu, čakre su se još jednom svima otvorile uz „Sam u vodi“.

Let 3 u dvorištu Medike (Foto: Vedran Metelko)

Kao da je ta pjesma bila karika bez koje nije mogao završiti koncert, genijalni broj za dugo otpuštanje energije, ali i punjenje njom. Bila mi je to jedna od rijetkih prilika kad sam gledao Mrleta kako je okrenuo leđa publici i žmureći ‘udisao i izdisao’ turobnu atmosferu te genijalne pjesme s početka karijere grupe. Bilo je upravo u tom detalju jasno koliko je uistinu genijalna gledajući basistu i vođu sastava kako uživljen u nju ‘puni baterije’ na samom kraju koncerta. A možda je duboko proživljavao i stihove, jer koliko god se toga mijenjalo, izgleda da je konstanta da smo više-manje ‘sami u vodi i zavaljani u blato’. A ta pjesma je upravo takva da vam u trenutku izvođenja ne daje priliku da mislite na išta drugo.

Po ugođaju gledano, bio je ovo možda i najbolji koncert ove sezone u dvorištu Medike. Inspektori su bili, za sve one koje zanima taj dio. A jesu li pisali kaznu? Vrag će ga znati.

PS: Odoh sad kuhati ajvar.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X