U sklopu proslave 20. rođendana Tvornice, riječke legende u subotu su Zagrepčane počastili vrhunskim koncertom i performansom ‘Spavanjem protiv klimatskih promjena’.
U 21 sat Mrle i Prlja popeli su se na binu na kojoj je bila postavljena jednostavna scenografija: dva madraca, odnosno dva improvizirana kreveta. Bijele plahte isticale su se pred razvučenom crnom zavjesom. Ni instrumente ni bubnjeve nismo vidjeli, iako se u drugom dijelu čula gitara. Performans “Spavanjem protiv klimatskih promjena” počeo je kad su njih dvojica legli i zahrkali, a svakih 10 minuta zvonila je budilica. Nakon nekih pola sata Prlja je počeo čitati ulomke iz autobiografske knjige Catherine Millet Seksualni život Catherine Millet, dok je Mrle improvizirao na basu.
Ležećki su tijekom performansa odsvirali pjesme “Mornar” s albuma “Jedina” i “Ja bih se ljubio” s “Peacea”, na kojima su se im priključili Ivan Bojčić na bubnjevima te Dražen Baljak i Matej Zec na gitarama, još uvijek iza zavjese. Uslijedilo je još nekoliko paragrafa o seksu i “Viola”, a Prlja je značajno milovao svoj jastuk dok je pjevao “grudi su ti mekani kušini”. Uz sljedeći ulomak zavjesa je rastvorena i otkrilo se da su i ostali članovi Leta 3 na svojim krevetima. Oko 22 ustali su i izveli karate grupnu katu i time označili kraj performansa, obučeni u bijela kimona i japanke u kojima su bili otprilike do polovice koncerta.
“Artemida” i “Gambo” prirodno su se nastavili na dvije pjesme s “Jedine” iz performansa, a Prlja nam je još malo čitao usred “21st Century Shizoid Man” koju u originalu izvodi King Crimson. Nastavili su s prvom stvari s albuma “El Desperado” (1991.) “Vjeran pas”, poznatom i u verziji Termita, a publika se skroz razbudila kad je krenuo “Kontinentio” s “Peacea”. Bilo je svršavanja s vrha katedrale na “999” s “Jedine” i ojkanja na “Omađijaj me” s albuma “Kurcem do vjere/Thank You Lord”.
Za vrijeme dok su bili “Izgubljeni”, uzeli su svoje poznate table s brojevima, a publika je s njima brojala refren. Bilo je nekih koji su se sjetili koreografije za “Profesora Jakova”, a prvi redovi toliko nisu htjeli da bude kraj pjesme da su bez benda, umjesto aplauza, poveli uzvik: “ljubi, ljubi, ljubi, ljubi me, volim, volim, volim, volim te”. Na kraju je bend pljeskao publici.
Ples i urlanje obilježili su i blok pjesama s albuma “Bombardiranje Srbije i Čačka”, u koji je umetnuta ekvatorsko-paralelna “Drama”, a koji je počeo s “Erom s onoga svijeta”. Prije “Riječkih pičaka” publika je ritualno na Prljino “riječke” odgovarala “pičke”, a na njegovo “pičke” vikala je “riječke”, a to su iz prvih redova skandirali i nakon pjesme. Na kraju tog bloka bila je skladba “Kurcem u čelo”, uklopljena sa segmentima “PNNK” (s “Jedine”). U jednom trenu bacali su perje po publici i pozornici i pojačali opći kaos koji je zavladao Velikim pogonom.
Kao i svaka megazvijezda, Let 3 je imao pauzu za vrijeme koncerta tijekom koje su članovi benda promijenili kostime. Prvi se glamurozno vratio Mrle i odsvirao “Mijau Vau”, “Srničicu” i “Ciklamu”, a onda su se na specificiran poziv “bend, dođi na pozornicu” vratili i ostali iz benda, također u pripijenim šarenim trikoima. Mrle je s njima otpjevao još “Ženu varam”, proširenu jazz improvizacijom. Prlja se priključio posljednji, s crvenom krunom koje se ne bi posramila ni Lady Gaga.
Nastavili su uz “Mamne Baneta”, “Malu sobu” i “Alam iđazi”. Umjesto slovenskog teksta u “Alam iđazi” i dijela sa sporijim tempom uklopili njemački dio “Djeteta u vremenu” u funky verziji. Zadnja stvar regularnog dijela bila je “Tazi Ta” i Tvornica se tresla od ludila.
Nisu mogli odoljeti pozivu na bis i produžecima a Prlja je, kao da je prvi put tu, bio iskreno zadivljen zagrebačkom publikom. Dok su svirali “Dijete u vremenu”, zaključila sam da moram u tekstu istaknuti koliko su oni jebeno dobri muzičari. U svoj toj igri i performansima, muziku im ljudi često nepošteno stavljaju u drugi plan. Kad bi došli na ovakvu svirku, teško da bi ostali pri tom mišljenju.
“Golub Vaso” bio je u verziji produženoj za predstavljanje benda, a za sam kraj ostavili su i svoj prvi hit “Sam u vodi” s albuma koji nije pametno bez naziva benda tražiti na YouTubeu, “Two Dogs Fuckin'” (koga ja lažem, nije pametno ni s nazivom). I ona je bila u produženoj, psihodeličnoj verziji pa su završili nakon ukupno 2 sata svirke (plus jednosatni performans).
Uvijek u korak s vremenom, Let 3 je u subotu uspio spojiti ljubav za klimom s ljubavlju za spavanjem, i uza sve to pročitati par anegdotalnih savjeta o seksu. Kao i obično, Riječani su performans iskoristili za provokaciju, ali on je bio samo dodatak. Odsvirali su spektakularan koncert, bilo u japankama, bosi ili, ne znam, u štiklama. Kad je Let 3 u pitanju, jedno je sigurno – ne može biti dosadno.