Sarajevska grupa s trećim albumom došla je do velike prekretnice. Letu štuke hrabro su se odlučile hodati po rubu ponora. U umjetničkom smislu otišli su daleko, ali ako se pita raja, prvijenac nije nadmašen.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=8xkBzwVj51Q[/youtube]
Koliko je pjesma „Brojevi računa“ fokusirana na otuđenje u digitalnoj eri, toliko je naredna „Ljudi crne puti“ fokusirana na otuđenje onoga što ljudi posjeduju u novčaniku ili bolje rečeno onoga što posjeduju na svom računu. „Nikog nema tu“ prekida „crni val“ s početka, ponajprije zbog jednostavnog i laganog tempa koji daje ritam mašina. I tu je otuđenje na dnevnom redu, ali prezentirano kroz zezalicu na način kako bi to u doba Juge učinili Laki pingvini.
Potom opet put u ponor. „Dembelija“ je ujedno i najmračnija pjesma kroz čije riječi Šaran priznaje da bi želio veseliju pjesmu, ali floydovski refren koji završava u kriku najbolje ocrtava grč i anksioznost – trenutak u kojem nastupa ludilo. „U ovom svijetu“ je potraga za ljubavi, kojoj su glavne prepreke svakodnevno medijsko ispiranje mozga koje ne ostavlja ni pojedincu ni parovima dovoljno prostora da se pozabave sobom. O tome kako u takvom svijetu prolaze djeca bavi se sljedeća „Simple song“ koja je ipak malo previše pretenciozna (iako joj ime govori sasvim suprotno).
„Boca i Grtalica“ aranžirana u retro rock maniri po svemu podsjeća na novo oživljavanje „Pero Papacoder“ ozračja, ali manje uspješno. Nekako kao da taj „Jimmy Jazz“ ne pripada ovom albumu ili je na red došao prekasno. Povratak u sjetu, ovog puta prolaznosti svega, Štuke kvalitetno postižu s „A kada boli“, dok s pretposljednjom „Dan dan“ neočekivano ulaze u glazbeno ozračje grupe Kings Of Leon, dok se u tekstu zaziva dan kada će pasti „Babilon“.
No taj trenutak katarze iz nekog razloga nije ostavljen za kraj, koji pak nepotrebno hladi pjesma „Kravate“ kojom kao da je premotan film na sam početak, ali se ovog puta gleda iz drugog kuta. Iako se i na „Kravate“ može gledati kao na ubačeno kratko poglavlje – lajtmotiv u kojem su kravate pobijedile rock, dok se epilog može iščitati iz skrivene bonus pjesme u kojoj samo uz intimnu pratnju Hammonda Šaran usmjerava pažnju na „čekače zore“ nakon čega u zraku ostaje visjeti dvoznačnost koja može buditi nadu ili pak ukazivati na beznadnost.
Osjeća se snažan pokušaj kako je grupa htjela načiniti konceptualni album i uglavnom je u tome uspjela pored toga što neke stvari baš ne sjedaju na svoje mjesto, za razliku od dizajna omota albuma koji potpisuje Ideologija Sarajevo i koji je ujedno jedan od najbolje osmišljenih dizajna albuma na ovim prostorima, dok je efektna naslovnica istog šampion bez premca.
Najveći problema albuma „Brojevi računa“ jest što je pretvrd za sentimentalne duše, a premalo eksplozivan za one koji vole brz i žestok ritam. Ne postoji niti jedna snažna točka, odnosno pjesma koja bi to uspješno pomirila i ujedinila.
Do sada se općenito u svijetu glazbe nebrojeno puta dokazalo da bend mora i taktizirati i igrati za raju. Rijetki opstaju kao svijet za sebe, jer igra na tu kartu može biti pogubna, a Štuke su na dobrom putu da postanu svijet za sebe.
Ocjena: 7/10
(Menart, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
