Novi album sisačkog instrumentalnog trija stoji nadomak najboljih ostvarenja u karijeri ovih divnih glazbenika.
Hajdemo se ovaj put ne praviti da među našim čitateljima još uvijek ima onih koji možda ne znaju da su LHD Lada, Hrvoje i Dinko iz The Bambi Molestersa, sisačkog instrumentalnog benda koji je jedan od prvih s ovih prostora koji je stekao višu razinu internacionalne slave i čija je glazba završila u “Breaking Bad”, jednoj od najpopularnijih američkih serija u novom stoljeću i koji su se razišli s četvrtim članom Daliborom Pavičićem koji je nastavio s njihovim drugim projektom The Strange, a oni uskrsnuli kao trio… Već smo dovoljno tekstova napisali o njima da sve ovo ponavljanje u bilo kakvom širem obliku zvuči kao vječno vraćanje istog.
Umjesto toga koncentrirajmo se na njihovu novu ploču “Summer Is Over” koja izlazi kroz koji dan (23. rujna, da budemo precizni) i pokušajmo izbjegavati sve one pojmove koji se konstantno ponavljaju kad se o LHD-u (ili Bambijima) piše. Trpa ih se obično u ladici surf rocka, ali to je izrazito ograničavajuće jer već na posljednjim albumima izvornog benda ušli su duboko u podeučja ne samo americane, već i retro soula te garažnog psych rocka šezdesetih, a u tom smjeru nastavili su i s prvijencem “Off the Grid”, a još više i na novoj ploči.
Njihova glazba im izrazito kinematografsku kvalitetu, uz gotovo svaku pjesmu možemo u glavi zamisliti neki film u kojemu bi se ona mogla čuti. Uzmimo za primjer uvodni singl “Badija” koji kombinira elemente iz ranorodnih camp žanrova popularnih u šezdesetima, pa tako zvuči kao da Čovjek bez imena kojeg Clint Eastwood igra u filmovima Sergija Leonea jaše kroz pustinju dok mu iznad glave lebde leteći tanjuri. Dojam pojačava i vokaliziranje “huh! hah!” koje se dodatno naslanja na partituru Ennija Morriconea u tzv. Dolarskoj trilogiji.
“H Disease” je cool komad u stilu Linka Wraya i dobar primjer zašto velika većina rockabilly i surf scene u Europi i šire danas zvuči toliko tanje nego LHD. Autentičnost njihovog retro zvuka gotovo sigurno leži u velikoj mjeri u opjevanom gitarističkom umijeću Dinka Tomljanovića, ali jednako toliko i u njegovoj custom made opremi dizajniranoj tako da vjerno reproducira teksturu kakvu su njegovali majstori iz prošlosti.
Kako joj ime kaže, “Someone’s Coming” odaje napetost iščekivanja nepoznatog koje jasno dovodi do konačnog razrješenja u kratkoj ali efektnoj eksploziji, dok je “Summer Ride” najbliže klasičnom surf rock komadu na albumu, nešto što je Dick Dale mogao svirati na početku karijere. “South of the Border” još jednom nas vodi u neki vestern u kojemu Ladin bas dočarava klimanje nekog starog Meksikanca na mazgi dok se probija kroz toplinsku izmaglicu fućkajući melodiju koju pamti sa sinoćnje fešte.
Na drugoj strani ploče, “Macondo” sugerira da nas put vodi još južnije, u Latinsku Ameriku i izmišljeni grad iz “Sto godina samoće” Gabriela Garcíje Márqueza gdje se možda pukovnik José Arcadio Buendía upravo upoznaje s ledom. No, prije toga čut ćemo i “Buzz” u čijem je središtu jedna od najljepših melodija na cijelom albumu, a kojoj može parirati tek balada “The River Forgets” kojom dominira međuigra između gitare i klavira koji svira Lada, premda je za klavijature na ploči mahom zadužen producent Sven Pavlović koji se pretvorio u toliko bitnog člana da praktički zaslužuje da se i početno slovo njegovog imena doda nazivu benda.
Ne znam i ne želim nagađati tko je Frank na kojeg se odnosi naslov pjesme “Frank’s Legacy”, kao što ne mogu reći jesu li u završnoj “Heidi and Laika Following the Moon” u pitanju zamišljaji djevojčice sa švicarskih Alpa i najpoznatije sovjetske kozmonautkinje iz roda Canis familiaris, iako u glazbi doista ima elemenata koji sugeriraju zavijanje, kao i spokoj svemira, a određeni zvukovi kojima je poškropljena djeluju kao da su se prelili u nju iz neke od pjesama Tindersticksa.
Kako sve to zvuči uživo, publiia će imati priliku čuti 25. rujna u Močvari gdje LHD promovira novi album u društvu kolega iz Melewai, a tko zna, možda štogod novog čujemo i mi koji ćemo ih prije toga imati priliku čuti u Makarskoj na festivalu Modro i zeleno prije nego što se dodijeli ovogodišnja Nagrada Milan Mladenović. Malo je reći da napeto iščekujemo obje prilike.
Kad sam prijatelju nakon prvog slušanja rekao da sam čuo novi album LHD-a, logično me pitao kakav je. “Bolji od prvog,” rekao sam. “Je li to uopće moguće,” pitao me on. Ako tada možda nisam bio sasvim siguran u svoju naglu procjenu, sad jesam. Moguće je. “Summer Is Over” stoji nadomak najboljih ostvarenja u karijeri ovih divnih glazbenika.
Ocjena: 9/10
(Dirty Old Label / RedDrum 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
