LHD se vratio na pozornicu s novim albumom i više nema dvojbe da tri slova njihova imena jamče jedno od najboljih domaćih koncertnih iskustava koje možete doživjeti.
Dođe to naglo zadnjih godina. Odjednom zahladi, rukavi se produže, u šalici se nađe crni čaj, kiše se sliju u cvjetove agava i ljetu je kraj. “The Summer Is Over” ujedno je i ime sjajnog novog albuma sisačkog instrumentalnog trija (sad već s ozbiljno izraženim tendencijama prema kvartetu) LHD čiji je izlazak koincidirao s ovogodišnjim krajem ljeta, kako kalendarskim, tako i praktičnim. I upravo su taj album koji je službeno izašao samo dva dana ranije, sinoć predstavili i na zagrebačkoj promociji u punoj Močvari gdje su ih došli poslušati svi “uobičajeni sumnjivci” koji u glavnom gradu znaju prepoznati što je dobra glazba.
Samo pet dana ranije dio naše redakcije imao je priliku doživjeti dio ove atmosfere i na festivalu Modro i zeleno u Makarskoj gdje se dodjeljuje Nagrada Milan Mladenović i tamo su LHD potpuno razvalili mali park nastupom koji je završio prvu od dvije večeri manifestacije. Ondje je u publici bilo i onih koji nisu znali što se krije iza troslovnog imena sastava, pa su ostali iznenađeni prepoznavši na pozornici članove nekadašnjih The Bambi Molestersa, kao i činjenicom da sviraju jednakim intenzitetom (pet bodova svakome tko je prepoznao referencu) kao što su to znali u prošlom bendu.
U Močvari, vjerujem, nije bilo takvih padobranaca. Svi su znali što ih čeka, ali vjerujem da su mnogi svejedno ostali iznenađeni. LHD su, naime, s objavom novog albuma našli i neki novi elan, neku novu želju za svirkom i to je jednostavno opipljivo na pozornici. Teško je, naime, uopće svrnuti pogled s Lade Furlan Zaborac koja samopouzdano dominira pozornicom vitlajući bas kao punokrvna rock and roll frontwoman iz nekog drugog vremena, usto sveudilj zračeći nekom dobrom voljom manifestiranom u osmijehu koji ne skida s lica.
Tu je, naravno i Dinko Tomljanović za kojeg je kolega Zoran Stajčić u reportu iz Makarske ispravno ustvrdio da ima najbolji zvuk gitare “na Balkanu i šire” te čini onu razliku između LHD-a i svih drugih bendova na sceni koji pokušavaju na ovaj ili onaj način kanalizirati garažu ili psihodeliju šezdesetih. U tome mu svakako pomaže i nedovoljno opjevani Hrvoje Zaborac na bubnjevima, a sad sve više i Sven Pavlović na ritam gitari, ali povremeno i klavijaturama iz kojih zna izvlačiti i zabavne efekte slične onima iz starih znanstveno-fantastičnih filmova.
O novom materijalu opširnije sam pisao u samoj recenziji albuma prošli tjedan i mislim da se ne treba mnogo ponavljati. Za “Badiju” smo već ustvrdili da je potencijalno “the” hit za live nastupe, ali sad se potvrdilo da ni druge pjesme nimalo ne zaostaju po tom pitanju. Primjerice “Someone’s Coming” koja je je izvedena nakon otvaranja s “Green Voodoo” s prvijenca pokazala je se još moćnijom nego u studijskoj verziji, dok je “The Tzar of Premantura” potvrdila da se gušt sviranja novih pjesama prelio i na one starije i na neki ih način oplemenio.
Bio je to svakako koncert kojim je LHD još jednom zablistao i praktički otvorio uzbudljivo novo poglavlje koje ćemo s veseljem pratiti u razvoju, ali večer nije bila samo njihova. Naime, kao predgrupa su nastupili žanrovski srodni Melewai koji su se prvi put ukazali upravo na minifestivalu Siščana Off the Grid u Vintage Industrial Baru u onom vremenskom procjepu između Božića i Nove Godine 2023., a od tada su, čini se, autorski i svirački dodatno porasli, nadograđujući na temeljima koje su postavili svojom prethodnom bendovskom inkarnacijom Tyger Lamb.
Sada kao petorka, uz bas i vokal Martine Burulic koja postaje sve uvjerljivija u ulozi istaknute članice, akustičnu i električnu gitaru te violinu (koja se mogla malo jače čuti u misku, ali što da sad prigovaramo) i sa sasvim novim bubnjarom kojemu je ovo bila prva svirka s bendom, Melewai su pokazali da u niši cool egzotike s old timey primjesama itekako ima mjesta za nova imena.
Oni mogu samo žaliti (baš kao i primjerice Martin’s Surfers, zagrebački surf rock bend izlazak čijeg je novog albuma pomalo nesretno koincidirao sa “Summer Is Over”), što se nakon njih u pojačalo uštekao upravo Dinko i stvar podignuo na razinu na kojoj više nema usporedbe. No, usporedbe ne bi ni inače trebalo biti, a iskustvom obojani zvuk starijih kolega ovima koji dolaze treba poslužiti samo kao smjerokaz i poticaj za budući rad.
Ljetu je kraj, a koncertna jesen otvorena je na najbolji mogući način. Izađimo i vidimo što nam sve donosi.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
