Linda May Han Oh će 29. ožujka nastupiti u dvorani Muzičke akademije u Zagrebu, u sklopu cikusa Jazz.hr 2018 HDS-a.
Jedna od najvažnijih jazz glazbenica mlađeg naraštaja, kontrabasistica, bas gitaristica i skladateljica Linda Oh će 29. ožujka nastupiti u dvorani Muzičke akademije u Zagrebu, u sklopu cikusa Jazz.hr. Hrvatskog društva skladatelja. Iako nije dugo na jazz sceni, Linda Oh je ostvarila zavidnu karijeru i suradnje s uglednim džezistima kao što su Joe Lovano, Vijay Iyer, Kenny Barron, Geri Allen i Pat Metheny. Osim toga vodi i vlastite sastave te snima albume pod svojim imenom. Svoj novi CD, “Walk Against Wind”, snimila je nadahnuta djelom francuskog glumca i pantomimičara Marcela Marceaua, koji je nadahnuo i Michaela Jacksona na njegov moonwalk. U kvartetu s tenor saksofonistom Gregom Wardom, gitaristom Matthewom Stevensom i bubnjarem Arthurom Hnatekom izvodit će uglavnom glazbu s tog albuma, uključit će i nekoliko skladbi s prethodnih albuma kao što su “Blue Over Gold” i “Initial Here”.
Što publika može očekivati od vašeg koncerta u Zagrebu?
Linda Oh: To je dinamična skupina glazbenika. Greg Ward je emotivan i izražajan instrumentalist. Kad sam prvi put svirala s njim, spoznala sam da je zaista poseban. Gitarist Matthew Stevens ima snažno izraženu senzibilnost kad je u pitanju zvuk glazbala. Može ostvariti širok raspon tekstura, od kristalne ljepote do tvrde i oštre estetike rocka. Bubnjar Arthur Hnatek, nadaren, svestran glazbenik koji je dobro upućen u mnoge žanrove, donosi prelijepu sirovu energiju u našu glazbu.
Koje vas zamisli vode u stvaranju nove glazbe?
Linda Oh: Moj sljedeći album, s dvostrukim kvartetom Aventurine, donosi glazbu zasnovanu na istraživanju različitih kompozicijskih koncepata koje sam proučavala i prilagodila izvedbama s gudačkim kvartetom i drugim postavama. Sa svojom glazbom pokušavam stvoriti neku vrstu priče kojom pozivam publiku na posebno mjesto, specifično za određeno vrijeme i prostor. Glazba na ovom albumu donosi širok raspon provokacija i kreće se u različitim smjerovima. To uključuje dekonstruirani aranžman za standard “Au Privave”, jednu skladbu nadahnutu radom Andrewa Hilla s gudačkim kvartetom i jednu nadahnutu kineskom tradicionalnom glazbom. Na nadolazećem albumu, koji sam snimila s trubačkim triom, neke su skladbe nadahnute stripom umjetnika Shauna Tana iz Pertha. Kroz podrobno razrađene crno-bijele slike taj grafički roman, “Arrival”, istražuje priče i iskustva imigranata i izbjeglica, ispričanih kroz viđenje središnjeg lika.
Što je novo u vašoj karijeri?
Linda Oh: Uskoro ću objaviti ta dva albuma, još uvijek puno putujem s gitaristom Patom Methenyjem. Radim na glazbi za video projekt pod nazivom “Hoperaisers” koji ostvarujem u suradnji s nekim organizacijama u Korogochou u Keniji. Često sam na turnejama u duetu s Fabianom Almazanom, surađujem s bendom Soundprints koji će objaviti novi album, a također sam sudjelovala u snimanju sljedećeg ECM izdanja Floriana Webera.
Kakva je jazz scena u Maleziji?
Linda Oh: Rođena sam u Petaling Jayi nedaleko od Kuala Lumpura u Maleziji, ali kao vrlo mlada preselila sam se u Australiju i zato nemam pojma o jazz sceni u Maleziji. Razgovarala sam s tamošnjim glazbenicima koji su mi govorili o sjajnim klubovima i stupila sam u kontakt s organizatorima Jazz Festivala, ali to je sve. U Australiju sam se preselila kad sam imala tri godine i otada sam samo dva puta bila u Maleziji. Nisam dovoljno informirana o tamošnjoj situaciji, ali imam puno prijatelja koji su odlazili tamo i svirali.
Koliko vam je važno bilo sudjelovanje u natjecanju za James Morrison Scholarship?
Linda Oh: Bilo je iznimno važno, posebice zato što sam bila finalistkinja.
Jeste li svirali s Jamesom Morrisonom?
Linda Oh:Jesam. Jednom je posjetio grad u kojem sam živjela, Perth, gdje smo svirali s lokalnim jazz orkestrom. Sjajna je osobnost, ikona australske glazbene, ne samo jazz scene. Pruža veliku potporu mladim glazbenicima. U Mount Gambieru, malenom gradiću na jugu Australije, utemeljio je glazbenu akademiju. Iznimno je aktivan na području glazbene pedagogije. Naravno, sjajan je glazbenik, nevjerojatan izvođač.
Otjelovljenje jazz glazbenika. Što je potrebno da bi netko postigao tu razinu?
Linda Oh: Prema mojem mišljenju, to se ostvaruje kroz grupni rad, zajedništvo različitih osobnosti, jer suština jazza je stvaranje u trenutku, a za to su potrebni suradnici.
Kad vas je Pat Metheny pozvao na suradnju?
Linda Oh: Prvi put smo se susreli 2013. iza pozornice na jazz festivalu u Detroitu. Tamo sam tada nastupila sa sastavom Sound Prints trubača Davea Douglasa i saksofonista Joea Lovana, iste večeri kad je svirao njegov Unity Band. Dvije godine poslije svirala sam na istom festivalu i ponovno u garderobi srela Pata koji je predložio da sviram s njim. Našli smo se i počeli svirati kao duo te u triju s Antoniom Sanchezom, a potom je predložio da budem dio ovog divnog projekta, njegovog kvarteta.
Razmišljate li o Charlieu Hadenu kad svirate duo s Patom Methenyjem?
Linda Oh: Pokušavam ne misliti ništa posebno, ali da, definitivno, njihov duo album “Missouri Sky” na me je ostavio snažan dojam. Osjećam da mi taj zvuk često prolazi glavom, posebice kada sviramo neke bossa nove. Ali kad stupimo na pozornicu i sviramo, sve ovisi o trenutku, o tebi, jesi li pravi. Tada samo nastojim dati sve od sebe i ne razmišljam o tome zvučim li kao netko drugi.
Kako ste se osjećali na samom početku, a kako se osjećate sad svirajući s njegovim kvartetom?
Linda Oh: Rekla bih da je sad drukčije. Kad počinjete bilo koju novu grupu ili turneju, postoje određene stvari kojima se nadate, koje donose uzbuđenje i želite da se dobro odvijaju. Veliku podršku imala sam od Pata koji je veliko nadahnuće u mojem životu i glazbenom razvoju. Za mene je bilo super uzbudljivo što sam dobila priliku svirati s njim. Pogledam li na niz sjajnih basista koji su svirali s njim, osjećam veliku odgovornost jer želim nastaviti tamo gdje su oni stali. Naravno, kada se pripremate za prvu turneju s njim, a sve je u pripremi, pitate se možete li dostojno zauzeti to mjesto u njegovom sastavu. Još uvijek me obuzima isto uzbuđenje i veselim se našim nastupima. Pripremili smo novu glazbu koju smo snimili u prosincu, ali na ovoj turneji izvodimo neke kultne Methenyjeve skladbe što je također nevjerojatno. Često mijenjamo repertoar. Uzbudljivo je, još uvijek. Definitivno. Divno se osjećam jer to je sjajan sastav s kojim obožavam svirati.
Što je najvažnije od svega što ste naučili od njega?
Linda Oh: Puno sam toga naučila svirajući u ovom sastavu i surađujući s Patom, među ostalim kako svirati upravo u izvedbama njegovih skladbi koje imaju svoje zakonitosti i zahtijevaju posve određen pristup. Tada nastojim svirati tako da odam počast njegovoj skladateljskoj osobnosti. To je jedinstveno i isto tako postojano. Gotovo svaki dan provodimo na putu, za što je potrebna velika izdržljivost. Na meni kao basistici velika je odgovornost. Naučila sam puno o tome.
Izvodite njegove skladbe. Kako gledate na njegov skladateljski rad?
Linda Oh: Nevjerojatan je skladatelj koji ima prepoznatljiv stil, harmonijski i melodijski. Glazba koju piše potpuno je logična. U njegovim djelima volim oblike, simetriju i melodije. To je divna glazba koja je odigrala važnu ulogu u mojem razvoju.
Kakav je dojam ostavio na vas?
Linda Oh: Da, sjajan je. Divno je što već godinama razvija svoju glazbu i predstavljajući svoje ime na sceni, razvijajući vlastitu glazbenu viziju i stil. Osvježavajuće je to što je vrlo precizan kad govori o glazbi i jasno artikulira ono što želi postići. To je stvarno korisno za kolege glazbenike. Načitan je i upoznat s trenutnom političkom situacijom. Zna mnogo sjajnih priča koje je divno slušati na putovanjima.
I vi imate divnu priču s porukom. Mislim na vaš novi album.
Linda Oh: Novi album zove se “Walk Against Wind”. Na snimanju su sudjelovali tenor saksofonist Ben Wendel, član sastava Kneebody i voditelj vlastitih projekata, gitarist Matthew Stevens koji također ostvaruje vlastite projekte i svira s Christianom Scottom i Esperanzom Spaulding, te bubnjar Justin Brown koji svira s Ambroseom Akinmusireom i drugima. Kao gosti pridružili su nam se pijanist i klavijaturist Fabien Almazan i udaraljkašica Minji Park, moja prijateljica i učiteljica. Osmišljavanju i realizaciji tog albumu posvetila sam puno vremena. Sve skladbe su osobne. Veći dio tog repertoara izvodili smo na koncertima i glazbenim radionicama. Tijekom zadnje tri godine sa svojim sam sastavom te skladbe najčešće izvodila u njujorškom Baru 55.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
