EP eksperiment ‘Gusto’ izmiče kontroli, te čini petlju u kojoj se pomalo i sam utapa. Skoro pa je to deponij ideja koje su neuklopljive u izričaj Seinea, a ne side project koji otvara jednu drugu vrstu nadogradnje.
Negdje početkom pandemije Ivan Ščapec je najavio izlazak trećeg po redu albuma grupe Seine, koja je u tom trenutku s dua došla do formacije trija. Umjesto toga tijekom prošle godine pojavio se singl „Sklop“ iza kojeg je stajao projekt novog imena – litl itali. Spomenuti je također počeo kao duo (očigledno Ščapecova omiljena formacija). Programiranja beatova prihvatio se Vatroslav Živković koji je pored Seinea angažiran i u kvalitetnom, ali ne toliko medijski zapaženom, projektu Nemeček. Ščapec se pak sakrio iza imena polusvećenik.
Kroz niske frekvencije i tmurno ozračje „Sklopa“ probijali su se stihovi polusvećenika: „Muzika je kvar, šteta koju nanosim sam“. Zvučalo je to u najmanju ruku kao posljedica pandemije na njegovu krhku umjetničku dušu. Planovi su se promijenili. Sviranje pred ljudima dobilo je neku drukčiju dimenziju – introvertnu i kad bi trebala biti ekstrovertna.
Ščapec je utočište potražio u zvuku i izričaju kojim se nije dotad pretjerano bavio, nazvavši to eksperimentalnim hip-hopom, iako bi to moglo biti ‘eksperimentalno bilo što’, kao što je bilo teško suditi po jednoj pjesmi kuda se litl itali uistinu zaputio. Krajem siječnja ove godine tako izlazi „Gusto“ – EP koji nastavlja priču započetu sa „Sklopom“, ali taj prvi singl litl itali ne uvrštava u njega.
Pet pjesama je ujedno pet skica od kojih niti jedna ne prelazi tri minute trajanja. Je li poruka spomenutog dvojca leži u tome da je stvarati postalo nemoguće i da se sve svodi na lo-fi bljeskove koji ne zaslužuju doradu teško je reći, ali od tog dojma se ne može pobjeći. Stih „Ribe su na brodu, a mornari poskakali u vodu“ u pjesmi „Ribe su na brodu“ koja zauzima središnji dio, odškrinuo je vrata u dočaravanju svijeta koji se okrenuo naglavce, no i ona sama je zvučno zakopana toliko duboko kao da se jedva probija kroz niz zakračunatih vrata negdje iz potpalublja.
„Noćas sam poguban, znam jer i sinoć bio sam, skoro više i ne sviram, dešifriram (…) U zoni sam, nisam prisutan, nisam prisutan, lutam mislima“ poručuju već na početku stihovi naredne „Koliko toliko“ u kojoj se Ščapec alias polusvećenik potpuno razgolićuje u emotivnom vrtlogu uslijed stajanja pred zidom maglovite budućnosti. Koprca se u dešifriranju, no istu sudbinu nameće i slušatelju. Ne daje gušta, jer je i on sam za njega zakinut. A to je prilično ‘težak ples’ u kojem netko koga se previše gazi po prstima, može izgubiti strpljenje. Konkretno, eksperiment „Gusto“ izmiče kontroli, te čini petlju u kojoj se pomalo i sam utapa. Skoro pa je to deponij ideja koje su neuklopljive u izričaj Seinea, a ne side project koji otvara jednu drugu vrstu nadogradnje.
Jedino oko čega se treba odlučiti jest je li „Gusto“ eksperiment agonije ili agonija eksperimenta. Nažalost takvo je i ovo doba u kojem životarimo, a problem je što nam je svima dosta i agonije i eksperimenata. Prije bi nam svima pomoglo više harmonije, a manje dešifriranja.
Ocjena: 6/10
(Agencija Konkurencija, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
