Drugo izdanje festivala elektronske glazbe koji nosi naziv LMF održano je proteklog vikenda na Jarunskom jezeru.
LMF Festival je u manjem obimu krenuo prošle, pandemijske, 2021. godine, no ove je ubacio u višu brzinu, pa se nakon drugog izdanja može reći da se oblikuje u prepoznatljivi brend koji pokušava i Zagreb ucrtati u kartu festivalske ponude za poklonike plesnog electro zvuka u toplijim mjesecima.
Jadranska obala je po tom pitanju već odavno poznata destinacija, no glavni grad u većem obimu i profilirano na taj način nije imao takav festival (u smislu da nije festival mješovitog karaktera u kombinaciji i s nastupima bendova). Dakle, glavna priča su DJ-i i njihovi nastupi na na dva floora, tj. dva stagea, od kojih je onaj glavni uistinu impresivan i po pitanju toga kako je osmišljen i konstruiran s nekoliko velikih video zidova, kao i po kvaliteti i jačini zvuka. Naime, zvuk se čuo i do podsljemenske zone u zapadnom dijelu grada iako je stage okrenut prema jugu. Također, za razliku od Zagrepčanima poznate festivalske zone na Otoku mladosti jarunskog jezera gdje se održava INmusic, LMF se smjestio na jugozapadnoj obali, čime je oživljen i taj dio jedne od najvećih rekreacionih zona Zagreba.
Ako se unutar festivalskog prostora uzmu u obzir i dvije izdignute platforme na kojima se nalaze VIP zone sa šankovima koje, po slobodnoj procjeni, mogu primiti do tisuću ljudi onda se može reći da i LMF funkcionira na dva nivoa u smislu ugođaja. Treba li se nešto reći i o kapacitetu, također po slobodnoj procjeni, nekako se čini da bi sadašnja lokacija bila idealna za 10 do 15 tisuća posjetitelja po večeri.
Potpisnik ovih redaka posjetio je LMF u subotu, što je po posjećenosti očekivano bio najjači dan. Dolazak u 19:00 sati pokazao se preoptimističnim, kao i nekadašnji dolasci na INmusic festival u slično vrijeme. Dakle, bila u pitanju rock ili electro trance dance publika, navike u metropoli se ne očigledno ne mijenjaju – nema ‘akcije’ dok ne zađe Sunce.
Ukratko, Aldo Moro, Yakka, Phil & Derek na mainstageu su puštali glazbu pred travnjakom na koji su ljudi pomalo kapali. Dancelectric i posebno Manuel De La Mare na maloj pozornici su imali više sreće u okupljanju publike i štimungu, posebice posljednje navedeni koji je oko 21 sat imao pun travnjak publike pred sobom. Za to vrijeme s Phil & Derek imali zanimljive remikseve Gotyea, pa čak i Pink Floyda i Depeche Modea, ali taj ritam očigledno nije toliko odgovarao ukusu malobrojnih posjetitelja u tom trenutku. No možda je tu u pitanju bila čisto i neka psihološka situacija – uvijek je bolja atmosfera u gomilici (kakvu je pružao mali stage), jer biti usamljen na ledini i nije baš neki ‘bingo’ za opuštanje, osim ako nemate naglašene egzibicionističke sklonosti.
Iskreno, u 21:45 sati se činilo da je LMF kao festival propao zbog dotoka posjetitelja ‘na kapaljku’. I onda se dogodilo nešto što se ne viđa često. U 15-20 minuta pred nastup Claptonea, prvog headlinera u udarnom terminu, ulaz je bio zakrčen ljudima, a potom su se stvorili redovi pred kućicama gdje se novac razmjenjivao za ‘digitalne novčanike’ koje je svaki posjetitelj dobio s narukvicom na ulasku (puno praktičnije za upotrebu na šankovima i štandovima s hranom, od kartica koje se obično nose oko vrata na festivalima). Tako da se može reći da je partijanersko bilo Zagreba ubrzalo pred izlazak Claptonea na pozornicu, a s njim su došli i dodatni decibeli s razglasa.
Festivalski prostor ispunio se brzinom reza u filmskoj montaži. Bar je to bio dojam nekoga tko je prije toga satima bauljao po livadi da bi se potom u trenu našao u grotlu punom rasplesane ekipe. A taman se spremao izvještavati o motanju kablova i o tome da sigurno postoji valjani razlog zašto ova vrsta festivala dosad nije zaživjela u Zagrebu. No ovako, mogu reći da ima nade, iako je uistinu teško naći formulu za raniji dolazak publike. Obzirom na svoje nekadašnje partijanersko iskustvo mogu zaključiti da se stvari nisu previše promijenile gledano unazad dvadesetak godina. To je i dalje priča za one koji ne misle spavati. Bar ne tu noć.