U ‘sezoni kiselih krastavaca’ počesto bacamo pogled na određene naslove obljavljene tijekom godine, a koje smo propustili popratiti u vrijeme kada su izišli. Ovaj put riječ je o albumu ‘Full Circle country dive Lorette Lynn.
Rudarevu kćer Lorettu Lynn (84) možemo opisati kao country divu, prvu baku Nashvillea ili honky tonk kraljicu, ali ona je prije svega luda baba. Kako drugačije opisati staricu koja prekida vlastite koncerte kako bi držala iskrene i neplaćene govore o tome zašto na predsjedničkim izborima u studenom glasati za Donalda Trumpa.
Nije neobično da javne osobe podržavaju ovog opasnog rasista, ignoranta i sveopćeg debila, ali te osobe su bile obično i one koje bismo opisali upravo istim riječima. Ted Nugent? Nikakvo čudo, frajer je oduvijek bio najgluplji rasist kojeg možete zamisliti, a muzika mu je neslušljivo smeće. Kid Rock? Tik do njega. Itd. Do problema dolazi kada je riječ o nekom čiju glazbu i umjetnost cijenite i teško vam je zamisliti da bi netko sposoban za stvaranje tako kvalitetne glazbe bio ujedno i netko tko podržava nihilističku antipolitiku čovjeka koji bi istjerao pola države, milijunima zabranio ulaz u nju, a usto mrzi žene, a voli torturu i divi se diktatorima.
Loretta Lynn nikada nije skrivala svoju naklonost Republikancima, ponosila se slikama sa W. Bushom i iskazivala podršku drugim desnim kandidatima, ali Trump nije konzervativac, niti evangelist, pa da si time možemo objasniti Lorettine stavove. On je luđak i svatko tko ga podržava mora neupitno biti lud. Loretta Lynn ima, ponavljam, 84 godine. Moramo priznati da je dementna.
Loretta Lynn snimila je pedesetak albuma u karijeri. Iako je načelno stala sa snimanjem do početka ovog stoljeća, karijeru joj je oživio Jack White u naponu vlastite snage 2004., kada je svaki projekt kojega bi se mladi genijalac prihvatio bio proučavan i praćen kroz prizmu njegova genija i vizije. “Van Lear Rose” bio bi odlična ploča i bez Whiteova doprinosa, ali upravo ju je njegov čarobni dodir podigao na višu razinu, onu najboljih country albuma prošlog desetljeća.
Sve je bilo posloženo i spremno za još jedan uspon u prvi plan country scene, ali nekako je prošlo još 12 godina do sljedećeg izdanja koje je eto već par mjeseci među nama. Ako ništa drugo, “Full Circle” upravo dokazuje temu da i bez Whitea pjesme Lorette Lynn mogu činiti i više nego zadovoljavajuću cjelinu. Na njegovom mjestu za pultom su se ovoga puta našli Lorettyina kći Patsy i sin Johnnyja Casha, John Carter Cash, a umjesto njega duete pjevaju legende Elvis Costello i Willie Nelson.
Pjesme zastupljene albumu dolaze odasvuda, od prve pjesme koju je ikada napisala (kako kaže u jednominutnom uvodnom razgovoru na početku ploče), preko standarada kao što su “Black Jack David” i “Always On My Mind”, pa do spomenutih dueta na kraju ploče, “Everything It Takes” (s Costellom) i “Lay Me Down (s Nelsonom). Njezin glas je i dalje besprijekoran, a aranžmani su standarno nešvilski čvrsti, dok konzervativna produkcija Cartera Casha njenom materijalu leži čak i bolje od Whiteova lo-fi pristupa.
Kako odvojiti umjetnicu od osobe? Kako objasniti sebi da nije važno što je ova gospođa anđeoskog glasa (poslušajte “Secret Love” i recite da ne konkurira za najljepšu žensku vokalnu izvedbu godine) ujedno i luda baba koja bi vas na koncertu molila da glas date rasistu i luđaku? Nije lako, ali zbog vrijednosti ovih pjesama to morate pokušati.
Ocjena: 8/10
(Sony / Menart, 2016.)