Sinoć je u prepunom šatoru CirkoBalkane kraj savskog nasipa kantautorica Lovely Quinces upriličila solo koncert, za kojeg je rekla da joj je oproštajni.
Lovely Quinces ne samo da je sinoć nakon više od četiri godine priredila solo koncert za pamćenje, već je time nekako i napravila puni krug u svojoj karijeri. Došla na natrag na ishodište. U program Začarana Močvara. Onaj isti program kroz koji Nina Romić radi ponajviše na predstavljanju novih kantautorskih imena, ali i povratak onih glazbenika koji su s publikom oplodili svoje stvaralaštvo.
Po pitanju Zagreba, priča o Lovely Quinces započela je 14. ožujka 2013. godine u Močvari gdje je izvela svoj prvi koncert. A isti se dogodio jer je jedna, dotad potpuno anonimna, Splićanka s privremenom adresom u Zadru u kućnim uvjetima snimila pjesmu „Wrong House“ i zakačila ju na YouTube pod pseudonimom Lovely Quinces, nakon čega više ništa nije bilo isto, ni za nju, ni za publiku koja je u to vrijeme počela pratiti ono što je kasnije dobilo naziv kantautorski val, a ona postala njegovo najbuntovnije čeljade.
Najbuntovnije u smislu da i dalje nije objavila debitantski album, iako nas u posljednje vrijeme bombardira distorzičnim pankerskim singlovima, dok je očigledno svi utabani putevi i diskografski kanoni nimalo ne privlače sve ove godine, puštajući da joj je glazbeni opus uvijek dostupan na internetskim glazbenim servisima i platformama. Čak i činjenica da više od četiri godine nije imala solo gig u Zagrebu koji je svima nezaobilazan govori u prilog njenom buntovništvu, jednako kao i onaj trenutak 2016. kad je s gitarom u ruci stala pred Markićkinu povorku prosvjednika protiv pobačaja i bila privedena zbog toga što je rekla: „Oduzimaju nam pravo na pravo.“ Nije da nije bilo prilike gledati je slušati uživo u Zagrebu, jer otvarala je koncerte mnogim stranim imenima, pa nakon toga s njima kretala na turneju kao što je bio slučaj s Giant Sandom i Thurstonom Mooreom, no ono sinoć što se dogodilo u šatoru CirkoBalkane u dvorištu Močvare bilo je uistinu potrebno. I njoj i publici. Taj šator kao da je bio duševno utočište. Poput nekog šatora negdje na nekom putu prema nekom mjestu i u kojem se okupljaju svi oni koje je uhvatila noć.
Dunja Ercegović aka Lovely Quinces na tu nisku, ali prostranu cirkusku pozornicu izašla je s mišlju njenog oproštajnog koncerta. Za mene kao gledatelja i slušatelja koji zanijemi pred nečijim talentom i moći da vam glazbom prodre u dušu ostavljajući na tom putu žarne trnce, stravično bolni utisak ostavlja činjenica da se takav talent oprašta od publike. Zasigurno nisam bio jedini. Grobna tišina je vladala jučer i tijekom najtiših, time i Dunji najemotivnijih glazbenih urona.
Sve je bilo jedna dugačka mantrična točka. Voodoo blues. Borba s demonima. Gotovo da nije bilo pjesme koja nije bila drukčije interpretirana i izvedena spram studijskih snimki. Nije Lovely Quinces bez vraga perjanice našeg kantautorstva. Na koliko god sam je koncerta slušao, ona uvijek drukčije priđe svojoj pjesmi. Kao lovac koji se prikrada plijenu i onda ga munjevito ošine s najmanje očekivane strane. Tako i ona uvijek otrgne neki komad pjesme i baci ga pred vas. Uvijek kao da prvi put čujete tu pjesmu, koliko god vam bila dotad poznata. Uz to posjeduje i onu moć Johnnyja Casha, a to je da tuđa pjesma koja prisvoji, postaje njena pjesma, pa bili to Led Zeppelin ili Martha Wainwright. Kao kad jakim stiskom ispraznite paštetasti sadržaj iz pune tube, tako ona poput slapa iscijedi emocije iz jedne „Bloody Mother Fucking Asshole“. Uz to, Lovely Quinces ima nevjerojatan osjeća za groove koji je stalno prisutan. Nije ona neki solistički virtuoz na gitari, ali je možda najbolja ritam gitaristica u bližoj i daljnjoj nam okolici, dakako u ‘kompeticiji za oba spola’. Stalno je neki boogie groove kao loop zarobljen između njenih prstiju pumpajući svu potrebnu dramatiku kao podloga za njen neponovljiv vokal.
Jednostavno smo sinoć svi bili začarani u toj Začaranoj Močvari. I osjetno je da je i Dunja u tim trenucima pred tom publikom dobila onu dimenziju koju nije očekivala. Jer, Zagreb je čudan grad. Uvijek nekako rezerviran, posebno prema došljacima, ali nikad neprijateljski nastrojen, nikad u prevelikim krajnostima, uvijek skrivajući svoj puls, ostavljajući vas često u nedoumici i uvjerenju da mu ne poznajete pravu ćud, čak i kad ste u njemu cijeli život. No otvori se nekad magični procjep iz kojeg preplavi ljudska toplina i onda u tim trenucima neko iskreno zajedništvo odnese taj naš ‘zagrebački individualizam’ pred sobom. Jučer je upravo taj osjećaj bio u zraku. Poljuljalo je to i odluku Lovely Quinces kako se koncert bližio kraju. Kako i ne bi? Tko bi se tome othrvao?
Na koncu, ni zagrebačka publika nije imala priliku vidjeti takvu Lovely Quinces; onu koja se izbrusila na solidnom broju koncerata održanih posvuda, umjetnicu s prekaljenim stažom i u dobi kad kreativna plodnost pobjeđuje plahost mladosti, jer mladost prirodno sa sobom nosi plahost. Nije to bila tamo neka cura kojoj se posrećilo s jednom „Wrong House“, već kantautorica oboružana samo akustičnom gitarom, glasom i svojim pjesmama koja nas je u tom šatoru satima mogla ‘držati za taoce’ (i bili bi sretni) . Kad tako nešto vidite i čujete, onda znate da je nečija karijera krenula u pravom smjeru i da potencijal nije više pasivni element koji čeka svoj trenutak buđenja.
Stoga bih volio da smo se sinoć metaforički oprostili od one Lovely Quinces koja možda nije vjerovala da se koncert s toliko iskrenog feedbacka u Zagrebu nije mogao dogoditi i da smo prisustvovali njenoj transformaciji u jednu novu, moćniju, Lovely Quinces. Svatko može zakoračiti u krivu kuću. Metaforički, i ovog puta je možda sve ovisilo o eventualnom ulasku Lovely Quinces u neki ‘wrong house’. No sinoć šator CirkoBalkane to nije bio za nikoga, na opće zadovoljstvo. Kakav koncert!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
