Lu Jakelić u srijedu u punom zagrebačkom Petom kupeu započela koncertnu turneju predstavljanja recentnog, drugog po redu, studijskog albuma ‘Šesto čulo’.
Lu Jakelić se od starta, tj. debitantskog albuma „Sve o čemu sam šutjela“ može svrstati u tzv. estradnu ladicu hrvatske glazbe, no po njenom pristupu stvari su ipak malo kompleksnije, obzirom da je upravu u tu nišu unijela neke novitete koji su u prvi plan gurnuli njen karakter ‘ranjene duše’ postigavši onaj moment u kojem se te pjesme direktno i neraskidivo vezuju uz nju kao osobu. A to baš i nije prečest slučaj u tom jatu u kojem se ponajviše rade pjesme koje popune radijski eter bez nekog dubljeg poriva svekolikog slušateljstva za većom pažnjom.
Kao glazbenica i autorica, Lu je uspješno nastavila niz i na prošlogodišnjem drugom album „Šesto čulo“, s tim da je i u produkcijskom smislu sve zapakirano s višim standardima, a da nije nestao opipljiv i prepoznatljiv potpis.
Prva prilika za vidjeti i čuti kako to funkcionira uživo dogodila se u srijedu u zagrebačkom klubu Peti kupe koji se svojim koncertnim programom sve jače utiskuje u kartu kao mjesto dobre i recentne glazbene ponude grada. Večer prije tamo su nastupili avangardni Truth ≠ Tribe, a srijeda je dovela sasvim drugačiji presjek publike. Pohvalno je reći da je, obzirom na sredinu tjedna, Peti kupe bio je pun, što govori u prilog rastućoj popularnosti Lu Jakelić i na terenu, što je dakako u startu bio dobar vjetar u leđa.
U nešto više od sati i pol, koncert koji je započeo singlom „Zidovi“ ujedno je i završio istom pjesmom ponovljenom na bisu. Između toga se pored repertoara s oba studijska albuma našlo mjesta i za neke obrade, kao i solo akustični nastup u središnjem dijelu koji je čak bio i efektniji, posebno dio uz gostovanje usnoharmonikaša Kreše Oremuša, iako je Lu prije i poslije nastupila s nemalim bendom u kojem su bile i dva prateća vokala.
Ovo posljednje treba posebno naglasiti iz razloga što ta forma ‘manje je više’ kad Jakelić pjeva s akustičnom gitarom u ruci treba biti i benchmark njenom pratećem bendu koji nažalost pati od klasičnih estradnih manirizma. Naime, nije poanta biti samo pratnja, već aranžmane treba istesati do jasnijeg prepoznavanja uloga. Dvije električne gitare koje sviraju skoro pa unisono, uz to i tiho nisu nikad bile neko sretno rješenje. Gažersko harmonijsko popunjavanje trebalo bi biti nešto od čega Lu Jakelić treba pobjeći. Možda bi dobar usporedni primjer ovdje bio spomenuti jednu Natali Dizdar kojoj dvojac Vlado Mirčeta i Luka Geček egzaktno, kvalitetno i s puno ukusa pune harmonijsku pozadinu, pa je onda tu jasna distinkcija na koncertima na kojima je ispravan dojam da nastupa s bendom, a ne s pratnjom. Imati samo ‘pratnju’ je uvijek ‘glazbeno ubojstvo’.
Tako je i ovaj koncert bilježio svoje najbolje momente kad je ogoljena ritam sekcija (bas i bubanj) ‘punila’ zvučni prostor uz Lu, ili kao što je već kazano, ona imala sve u svojim rukama i glasnicama u središnjem dijelu. Postići vrhunski koncertni pop ugođaj nije nimalo lak zadatak, ali se ovdje nameće kao prva nužnost koju bi ova pjevačica morala učiniti u svojim redovima, pa da se i na tom planu može pričati pohvalno, kao kad je riječ o diskografiji.
S druge strane Lu Jakelić ipak cijelu stvar drži u svojim rukama; zna s publikom, kao što dobro tempira priče i obraćanje u pauzama između pjesama, tj. itekako zna uvesti prisutne u pjesmu, kao što ista ta publika odlično reagira na većinu pjesama, a ne samo na singlove kao što su „Kuća”, „Sve o čemu sam šutjela”, „Sjena”, „Šesto čulo”…
No i pored oduševljenja, dobre atmosfere i fanovske privrženosti najvećeg dijela publike, ipak glazbeni potencijal nije bio do kraja iskorišten. Poznato je da se te stvari najbolje tešu kad je ‘bend na cesti’ i da prvi i posljednji koncert na turneji nikad nisu isti, a Lu Jakelić je u srijedu tek krenula ‘na cestu’. Sasvim dovoljno vremena da se ‘podrežu gažerski repovi’.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
