Prorok glasovira održao je rasprodani sjedeći koncert na nasipu i barem nas na jednu večer uvjerio da su čuda moguća i da zakoni fizike ne vrijede kad on sjedne za klavir.
Ukrajinski pijanistički mag Lubomyr Melnyk ima 75 godina i razvio je vlastiti stil koji naziva “kontinuiranom glazbom”, a za koji kaže da je “prirodni zvuk klavira”, odnosno onako kako sam instrument želi zvučati. Kaže da se njegova muzika bitno razlikuje od klasične glazbe jer u principu klasični koncertni majstori fizički ne mogu izvoditi ono što izlazi iz Melnyka. Nije to mogao ni nitko prije njega, a boji se da to neće moći ni nitko nakon njega.
Zovu ga “prorokom glasovira” i doista izgleda poput kakvog proroka, duge sijede kose i brade, a iako kaže da je to zato što je stari hipik, ne biste pogriješili ako biste pomislili zato što je u zapravo u pitanju čarobnjak koji je pobjegao sa stranica neke bajke. Poručuje nam da zaboravimo na ono što nam govore znanstvenici, jer oni nemaju pojma. Uostalom, znanost bi vjerojatno rekla da je nemoguće s deset prstiju unutar jedne sekunde odsvirati čak 37,5 nota, ali upravo je toliko izmjereno Melnyku pri muziciranju.
Je li doista u pitanju neka vrsta magije, ili kako to sam maestro objašnjava, tehnika slična zaboravljenim borilačkim vještinama koje čovjeku dopuštaju da dođe u fizičko stanje u kojem njegovo tijelo prestaje biti krutom stvari i pretvara se nečemu više nalik na vodu i zrak, gotovo da i nije bitno kad slušate to silno bogatstvo zvuka koje izlazi iz glazbala ispod njegovih prstiju. Zvuk je temelj svemira, kaže Lubomyr. “Da bi stvorio svijet, Bog je morao izreći riječi: “Neka bude svjetlo,” a ne ih samo pomisliti,” objašnjava. “Harry Potter mora izreći riječi kako bi izveo čaroliju,” dodaje. Zvuk koji stvara Melnyk u jednakoj je mjeri čudo stvaranja i čarolija.
Lubomyr Melnyk sinoć je nastupio na očekivano rasprodanom sjedećem koncertu u Močvari. Prije početka hostese su nas zamolile da zauzmemo mjesta bliže pozornici kako bi oni koji stignu kasnije mogli sjesti u slobodne stolce na kraju dvorane, a ja sam nekim čudom tako završio na samom rubu prvoga reda odakle mi je pogled neometano pucao na klavirske tipke.
Pomislih kako sam sretan što sam uspio dobiti takvu poziciju jer ću moći gledati u maestrove ruke i pokušati shvatiti kako se uživo događa ta nevjerojatna glazba za koju kaže da se ni na snimci ne može prenijeti u svoj svojoj raskoši. No na koncu ni to nije pomoglo, a misterij će ostati misterijem. No, blizina pozornici ujedno je značila i preveliku blizinu možda čak i suvišnome razglasu (ne mogu znati kakav je zvuk bio u drugim dijelovima auditorija), pa se moja pozicija pokazala kao dvosjekli mač.
Nakon podugačkog uvodnog govora čije sam dijelove prenio u uvodnim odlomcima, Melnyk je stao izvoditi prvu kompoziciju nastupa koja nema naziv, a djelomično je improvizirana i raste i mijenja se iz koncerta u koncert. Kad bih pokušao opisati njegov rad ruku, rekao bih da svaka od njih ispaljuje valove zvuka, paralelne zastore harmonija, a desna se unatoč silnoj gustoći visokih tonova nekim čudom uspijeva vraćati u sredinu gdje na sve to svira sjetnu, ali grandioznu melodiju.
Nakon toga predstavlja nam i “Butterfly” skladbu iz jednog od njegovih najpopularnijih videa na YouTubeu, ali ovaj put izvodi je na “dva klavira”, odnosno u pratnji nasnimljene trake. Kako se u toj kompoziciji vjerojatno u određenim dijelovima približava svojoj rekordnoj brzini, u udvostručenoj izvedbi sa snimkom znači da u sekundi čujemo i do sedamdeset nota, što stvara neopisivo gust oblak zvuka. Na stolu s merchom dostupan je i notni zapis ove skladbe, ako je netko želi naučiti kod kuće. Dobra fora, Ljubo!
Ako je bilo zanimljivo čuti eksperiment s dvostrukim klavirom na “Butterfly”, na trećoj skladbi “Antiphons No. 2” ponovno je korištena matrica, ovaj put s gudačkim kvartetom i glasovirom. Melnyk je rekao da se kompozicija temelji na liturgijskom obredu, no pozvao nas je da sami zamislimo što nam glazba predstavlja, a zaklopivši oči iznenadio sam se da je mene odvukla u potpuno drugačijem pravcu, na sasvim suprotnu stranu svijeta, asocirajući me na beskrajne prerije zapada i orkestralnu pratnju koja te pejzaže oslikava u vesternima pedesetih.
Pravi vrhunac nastupa sačuvan je za kraj kad je Melnyk izveo svoju aktualnu skladbu “The Sacred Thousand”, uzvišenu i dirljivu melodiju posvećenu ukrajinskim vojnicima koji su ostavili svoje živote braneći Mariupolj. Izvedbi je prethodio govor oštre političke retorike usmjeren protiv Putina i ruske agresije koji nije jednako oduševio sve prisutne jer su neki whataboutistički prigovarali da nema pravo Hrvatima držati prodike o ratu, budući da smo ga, eto, i mi iskusili na svojoj koži, pa su negodovali, vjerujem, više zbog toga nego što podržavaju rusku invaziju. No, isto tako vjerujem da kompozicija koja je uslijedila nikoga nije ostavila ravnodušnim, jer glazba je djelovala bolno, ali i utješno, kao da govori da sva silna ratna patnja ne može uništiti duh njegovog naroda.
Lubomyr Melnik nastupio je u Močvari pred publikom koja će morati priznati da je svjedočila nečemu što dolazi sa samog ruba mogućega, koja je čula njegovu glazbu uživo (onako kako je se mora doživjeti) možda prvi i jedini put, i tako barem na jednu večer povjerovala da se čuda, tajanstvena i neobjašnjiva, mogu dogoditi i da zakoni fizike možda prestaju vrijediti kad on sjedne za klavir.
Melnyk mi je u intervjuu rekao da svaki klavir želi da ga on svira. Sinoć je svirao na Fazioliju koji je predstavio kao jedan od najboljih instrumenata na svijetu. Na izlasku iz kluba naišli smo na vatrogasce koji su gasili požar nastao kod kombija koji je glasovir dostavio u klub. Kako smo već bili spremni vjerovati u čuda, mogli smo pomisliti da je u pitanju bio krunski dokaz tome da se instrument sinoć nije želio odvojiti od glazbenika.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
